Plivačka trka u štafeti 4х100 metara slobodno za muškarce na Letnjim olimpijskim igrama 2012. u Londonu održana je 29. jula na bazenu centra za vodene sportove. Kvalifikacije su plivane u jutarnjem terminu a finale u večernjem delu programa istog dana. Učestvovalo je ukupno 15 štafeta i 80 plivača. Plasman je obezbedilo 11 najboljih štafeta sa Svetskog prvenstva 2011. i još 5 štafeta sa najboljim vremenima Portugalska štafeta naknadno odustala od nastupa).

U neizvesnom i uzbudljivom finalu zlatnu medalju osvojila je štafeta Francuske, ispred štafeta SAD i Rusije. U jutarnjim kvalifikacijama oborena su i tri nacionalna rekorda.

Po prvi put na Olimpijskim igrama se našla i štafeta Srbije koja je osvojila ukupno 13. mesto u kvalifikacijama vremenom 3:18,79 koje je ujedno predstavljalo i novi nacionalni rekord.

Osvajači medalja uredi

  Rezultat   Rezultat   Rezultat
  Francuska
Amori Levo (48,13)
fabijen Žilo (47,67)
Klemon Lefer (47,39)
Janik Anjel (47,74)
Alan Bernar*
Žeremi Stravijus*
3:09,93   SAD
Nejtan Adrijan (47,89)
Majkl Felps (47,15)
Kalen Džouns (47,60)
Rajan Lokti (47,74)
Džejms Fajgen*
Met Grivers*
Riki Barens*
Džejson Lezak*
3:10,38   Rusija
Andrej Grečin (48,57)
Nikita Lobincev (47,39)
Vladimir Morozov (47,85)
Danila Izotov (47,60)
Jevgenij Lagunov*
Sergej fesikov*
3:11,41

Zvezdicom su označeni plivači koji su plivali u kvalifikacijama.

Rekordi uredi

Pre početka olimpijskih igara u ovoj disciplini važili su sledeći rekordi:

Svetski rekord   SAD
Majkl Felps (47,51)
Garet Veber Gejl (47,02)
Kalen Džons (47,65)
Džejson Lezak (46,06)
4:03,84 Peking, Kina 11. avgust 2008. [1][2]
Olimpijski rekord   SAD Kao i za SR 4:03,84 Peking, Kina 11. avgust 2008. --


Rezultati kvalifikacije uredi

Pla. Grupa Staza NOK Članovi Vreme Nap.
1. 2 4   Australija Kameron Makivoj (48,94)
Džejms Roberts (48,22)
Tomazo Dorsonja (47,78)
Džejms Magnusen (47,35)
3:12,29 KV
2. 1 5   Sjedinjene Američke Države Džejms Fajgen (48,49)
Met Grivers (47,54)
Riki Berens (48,52)
Džejson Lezak (48,04)
3:12,59 KV
3. 2 3   Rusija Andrej Grečin (48,19)
Jevgenij Lagunov (48,34)
Sergej Fesikov (48,68)
Nikita Lobincev (47,56)
3:12,77 KV
4. 2 4   Francuska Amori Levo (48,61)
Alen Bernar (48,31)
Klemon Lefer (48,14)
Žeremi Stravijus (48,32)
3:13,38 KV
5. 1 6   Nemačka Benjamin Štarke (48,96)
Markus Dajbler (47,99)
Kristofer Fildebrant (48,44)
Marko di Karli (48,12)
3:13,51 KV, NR
6. 1 2   Belgija Diter Dekonink (48,79)
Jasper Erents (48,58)
Emanuel Vanluhene (48,55)
Piter Timers (47,97)
3:13,89 KV, NR
7. 2 3   Južnoafrička Republika Roland Shuman (49,00)
Darijan Taunsend (48,26)
Gideon Lav (47,92)
Grejm Mur (48,75)
3:13,93 KV
8. 2 5   Italija Luka Doto (49,27)
Andrea Rola (49,46)
Mikele Santuči (48,85)
Filipo Manjini (48,20)
3:15,78 KV
9. 2 2   Brazil Nikolas Oliveira (49,31)
Brunto Fratus (48,98)
Nikolas Santos (49,68)
Marselo Kjerigini (48,17)
3:16,14
10. 1 7   Kanada Brent Hejden (48,42)
Kolin Rusel (48,67)
Ričard Hortnes (49,12)
Tomas Gosland (50,21)
3:16,42
11. 1 1   Kina Lu Dživu (48,92)
Džang Enđen (49,57)
He Đenbin (49,67)
Ši Tengfej (48,84)
3:17,00
12. 2 6   Ujedinjeno Kraljevstvo Sajmon Barnet (50,47)
Grant Tarner (48,31)
Džejms Dizni-Mej (48,99)
Kreg Gibons (49,31)
3:17,08
13. 1 8   Srbija Milorad Čavić (48,61)
Velimir Stjepanović (49,13)
Ivan Lenđer (50,58)
Radovan Siljevski (50,47)
3:18,79 NR
14. 1 7   Mađarska Peter Bernek (50,29)
Gerge Kiš (50,68)
Gabor Balog (51,47)
Kristijan Takač (49,47)
3:21,91
15. 2 1   Venecuela Kristijan Kintero (49,77)
Oktavijo Alesi (50,04)
Markos Lavado (52,59)
Kroh Akunja (50,28)
3:22,68

Finale uredi

Veliku prednost štafeti SAD doneo je Majkl Felps i činilo se da će u poslednjoj izmeni osvajač zlatne medalje na 400 metara mešovito Rajan Lokti lagano da privede trku kraju. SAD su bile u prednosti sve do poslednjeg okreta kada je u uzbudljivom finišu Janik Anjel otplivavši neverovatan finiš u potpunosti preokrenuo ishod trke i Francuzima doneo zlatnu medalju. Na kraju Amerikanci su zaostali 45 stotinki.

Slična situacija je viđena i u Pekingu četiri godine ranije. Francuzi su tada uspeli da prestignu Amerikance nakon dve izmene, ali ipak na kraju nisu uspeli i da zadrže vođstvo. Tada je zlato pripalo Amerikancima.

Bronzu je osvojila Rusija koja je na sličan način prestigla Australiju, koja iako je bila veliki favorit, na kraju je ostala bez medalje.


Poz. Staza NOK Plivači Rezultat Nap.
  6   Francuska Amori Levo (48,13)
Fabijen Žilo (47,67)
Klemon Lefer (47,39)
Janik Anjel (46,74)
3:09,93
  5   Sjedinjene Američke Države Nejtan Adrijan (47,89)
Majkl Felps (47,15)
Kalen Džouns (47,60)
Rajan Lokti (47,74)
3:10,38
  3   Rusija Andrej Grečin (48,57)
Nikita Lobincev (47,39)
Vladimir Morozov (47,85)
Danila Izotov (47.60)
3:11.41
4. 4   Australija Džejms Magnusen (48,03)
Met Target (47,83)
Ejmon Salivan (47,68)
Džejms Roberts (48,09)
3:11,63
5. 1   Južnoafrička Republika Gideon Lav (48,48)
Darijan Taunsend (48,36)
Grejm Mur (48,36)
Roland Shuman (48,27)
3:13,45
6. 2   Nemačka Benjamin Štarke (49,03)
Markus Dajbler (47,97)
Kristofer Fildebrant (48,45)
Marko di Karli (48,07)
3:13,52
7. 8   Italija Luka Doto (48,73)
Marko Orsi (48,42)
Mikele Santuči (48,88)
Filipo Manjini (48,10)
3:14,13
8. 7   Belgija Diter Dekonink (49,42)
Jasper Erents (48,34)
Emanuel Vanluhene (48,46)
Piter Timers (48,18)
3:14,40

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Men's 4×100 m freestyle relay final results” (PDF). The Official Report of the Beijing 2008 Olympic Games. BOCOG. 4: 1303. 2008. Pristupljeno 17. 11. 2011. 
  2. ^ Crouse, Karen (10. 8. 2008). „Lezak, Not Phelps, puts on a show”. The New York Times. Pristupljeno 14. 8. 2008. 

Spoljašnje veze uredi