Poliestar je vrsta polimera, koji sadrži estre u glavnom lancu. Iako postoje mnoge vrste poliestara, pojam se obično koristi za vrstu sintetičke tkanine, te za specifičan materijal polietilentereftalat (PET).[1][2] Poliestri mogu biti i razne hemikalije. Prirodni poliestar i nekoliko sintetičkih poliestara su biorazgradivi, dok većina sintetskih poliestara nije.

Mikroskopski prikaz površine poliestarskog vlakna
Uvećani snimak detalja poliestarske košulje

Poliestar kao tkanina koristi se za proizvodnju raznih vrsta odeće kao što su: košulje, pantalone, jakne, kape te za izradu čaršava, deka, tapaciranog nameštaja, podloga za kompjuterske miševe i dr. Koristi se i za izradu sigurnosnih pojaseva u automobilima, užadi, tranportnih traka, za pojačanje izdržljivosti gume i plastike, za amortizaciju i kao izolacioni materijal.

Dok se sintetička odeća često smatra manje prirodnom u poređenju sa tkaninama od prirodnih vlakana kao što su pamuk i vuna, poliestarske tkanine mogu pružiti određene prednosti u odnosu na prirodne tkanine, kao što su poboljšana otpornost, trajnost i zadržavanje boje. Kao rezultat toga, poliestarska vlakna ponekad se koriste zajedno sa prirodnim vlaknima za proizvodnju tkanine s poboljšanim svojstva i većom otpornošću na vodu, vetar i sl.

Poliestri takođe služe za proizvodnju: PET boca, traka za filmove, cerada, kanua, ekrana sa tečnim kristalima, holograma, filtera, izolacionih traka i dr. Poliestri se naširoko koriste pri završetku proizvodnje visokokvalitetnih proizvoda od drva, kao što su gitare, klaviri, i unutrašnji enterijer vozila i plovila.

Reference uredi

  1. ^ A.K. van der Vegt & L.E. Govaert, Polymeren, van keten tot kunstof. ISBN 978-90-407-2388-9.
  2. ^ Rosato, Dominick V.; Rosato, Donald V.; Rosato, Matthew V. (2004). Plastic product material and process selection handbook. Elsevier. str. 85. ISBN 978-1-85617-431-2. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi