Politička fabrika

Politička fabrika termin za fabriku koju su smislili i realizovali političari pri čemu nije vođeno računa o ekonomskim zakonima koji važe u proizvodnji. Političke fabrike su vrlo brzo postajale „gubitaši“ i nestajale su prve još u doba socijalizma. Termin nastao, kod nas, verovatno pedestih godina dvadesetog veka.

Jugoslavija je pre Drugog svetskog rata bila poljoprivredna zemlja u procentu od 75%. Rukovodstvo komunističke partije je posle rata od, dodatno ratom, uništene zemlje želelo da napravi državu u kojoj industrija dominira. U želji, često i neznanju, da se to desi, pravljene su krupne greške. Bitan elemenat za nastanak političkih fabrika su bili i lokalpatritizmi i želja pojedinih visokih rukovodilaca da „svom kraju“ ostave spomenik za sobom u vidu fabrike.

Privrednom reformom iz 1965. može se reći da je generalno „stavljena tačka“ na političke fabrike kao masovniju pojavu.

Političke fabrike su nastajale a potom postajale političke na sledećim principima:

  • Fabrika koja se bavi obradom metala (npr. valjaonica) se gradi na stotine kilometara od rudnika iako je sirovina teška i prevoz skup.
  • U vinogorskom kraju se pravi rudnik čija je profitabilnost sumnjiva ali se zato uništavaju hektari vinograda.
  • Pristupa se izgradnji rudnika pri čemu je neko u startu falsifikovao rezultate o procentu rude u rudniku na probnim uzorcima
  • Gradi se fabrika visoke tehnologije, a u mestu nema ni srednje škole, a najbliži fakultet je na stotine kilometara daleko.

Osobina političkih fabrika je bila da zapošljavaju veliki broj radnika, da proizvode gubitke i da država stalno mora finansijski da interveniše da fabrika ne bi otišla pod stečaj.

Upotreba termina u popularnoj kulturi uredi

Ovaj termin uspješno je opisan u TV seriji "Top lista nadrealista", televizije Sarajevo:

  • U jednom skeču, nadrealisti nas vraćaju u 1972. godinu i navodni prilog dnevnika o otvaranju fabrike za preradu morske soli u Drvaru, polaganje kamena temeljca za novo brodogradilišta u Bugojnu (brodovi će se do Jadrana prevoziti preko Kupresa specijalnim kamionima uvezenim iz Švedske) i novoj fabrici u Mlinima za proizvodnju auspuha za dalekovode koja zapošljava 640.000 radnika [1].
  • U jednom od narednih skečeva navodni prilog dnevnika govori o Fabrici za proizvodnji „ništa" u Niodaklevcima (izmišljena lokacija). Glavne sirovine za proizvodnju "ništa" su: "nema-ničega" i "đe-ba-ono-nestalo" koja se uvozi iz Holandije. I ova fabrika je otvorena 1972. godine [2].