Politički progon ili politička represija definiše se kao progon zbog političkog ubeđenja. To je jedan od razloga koji Ženevska konvencija priznaje kao pretpostavku da neko postane izbeglica. Ista tako za „Amnesti internašonal“ to važi kao kriterijum za pomaganje zatvorenicima. Žrtve političkog progona su najčešće disidenti.

Pri svemu tome, politički progon je teško definisati, jer je ponekad teško uočiti razliku između izraza „politički progon“ i određenog kriminalnog razloga. U svakom slučaju postoje i progoni iz rasističkog, etničkog ili religijskog razloga, koji mogu da se odrede kao ekstremni oblici političkog progona.

Politički progon u pojedinim slučajevima može da označava progon nad neistomišljenicima. Progon može da se vrši putem zvaničnih organa jedne zemlje, ali i paravojnih i parapolitičkih organizacija. Suptilniji oblici političkog programa (represalije) mogu biti crne liste, ili politički motivisana histerija i progon, kao na primer mekartilizam u SAD.