Поморски споразум

„Pomorski sporazum” (engl. The Adventure of the Naval Treaty) je jedna od 56 pripovedaka o Šerloku Holmsu koje je napisao Artur Konan Dojl i jedanaesta je priča u Memoarima Šerloka Holmsa. Objavljena je u britanskom časopisu The Strand Magazine u oktobru i novembru 1893. godine, kao i američkom časopisu Harper's Weekly 14. i 21. oktobra.[1]

Pomorski sporazum
Ilustracija iz 1893.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Adventure of the Naval Treaty
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1893.
Hronologija
PrethodnikPrevodilac sa grčkog
NaslednikPoslednji problem

Dojl je ovu pripovetku smestio na devetnaesto mesto na listi svojih devetnaest omiljenih priča o Šerloku Holmsu.[2]

Radnja uredi

 
Holms drži ružu, ilustracija iz 1893. godine.
„Čini mi se da naša najveća sigurnost u dobrotu Proviđenja počiva u cveću...”

Doktor Votson dobija pismo, koje zatim upućuje Šerloku Holmsu, od starog školskog druga, Persija Felpsa, sada zaposlenog u Kancelariji za spoljne poslove iz Vokinga, kome je ukraden važan pomorski sporazum iz kancelarije. Njegova kancelarija ima dva ulaza, od kojih je svaki spojen stepeništem sa jednim izlazom. Portir je čuvao stražu na glavnom ulazu, dok na sporedni ulazu niko nije pazio. Felps je znao da je Džozef, brat njegove verenice Eni Harison, u gradu i da bi mogao da navrati. Felps je bio sam u kancelariji.

Sporazum je nestao dok je Felps na trenutak kasno uveče izašao iz svoje kancelarije da proveri kafu koju je naručio. Pre nego što je to uradio, on je povukao vrpcu zvona u svojoj kancelariji da pozove portira, a na njegovo iznenađenje umesto njega je došla portirova žena. Najzad je otišao kod portira kada je trebalo već neko vreme da stigne kafa. Našao ga je kako spava sa kotlićem koji je ključao. Međutim, nije morao da ga budi, jer je upravo tada zazvonilo zvono povezano sa njegovom kancelarijom. Shvativši da je neko u njegovoj kancelariji sa sporazumom još raširenim na njegovom stolu, Felps je požurio nazad i otkrio da je dokument nestao, kao i lopov.

Činilo se očiglednim da je lopov ušao kroz sporedni ulaz; inače bi u nekom trenutku prošao pored Felpsa na stepenicama, a u njegovoj kancelariji nije bilo skrovišta. U kancelariji nisu primećeni otisci stopala iako je bilo kišno veče. Jedina osumnjičena u tom trenutku bila je portirova supruga, koja je brzo izašla iz zgrade otprilike u isto vreme.

Felps ju je pratio sa policijom, ali nisu uspeli da pronađu dokument. Ostali osumnjičeni bili su i sam portir i Felpsov kolega Čarls Gorot. Nijedan se nije činio vrlo verovatnim osumnjičenim, ali policija ih je pratila obojicu, kao i portirovu suprugu. Kao što se i očekivalo, nisu našli ništa.

Felpsa je ovaj incident doveo u očaj, a kada se vratio u Voking, odmah je smešten u krevet u sobi brata njegove verenice. Tamo je ostao, bolestan od „moždane groznice” više od dva meseca, a njegov ugled i čast su naizgled nestali.

Holms je prilično zainteresovan za ovaj slučaj i iznosi niz zapažanja koja su drugima, čini se, promakla. Odsustvo otisaka stopala, na primer, može ukazivati na to da je lopov došao kočijom. Takođe je izuzetna činjenica da se strašne posledice koje bi trebalo da proisteknu iz toga što je takav sporazum otkriven stranoj vladi nisu dogodile za sve vreme dok je Felps bio bolestan. Takođe je neobično i to zašto je lopov zazvonio.

Holms prikuplja neke korisne informacije u Felpsovoj kući, gde su takođe boravili Felpsova verenica i njen brat. Ona ga neguje danima dok ga je noću čuvala unajmljena medicinska sestra. Džozef takođe ostaje da pomogne ako može.

 
Votson, lord Holdharst i Holms, ilustracija iz 1893. godine

Nakon što je video Felpsa u Vokingu, Holms je sproveo neke istrage po gradu. Zajedno sa Votsonom posećuje lorda Holdharsta, Felpsovog strica, ministra spoljnih poslova, koji je svom nećaku poverio važan zadatak kopiranja sporazuma, ali Holms ga odbacuje kao osumnjičenog i sada je sasvim siguran da niko nije mogao da čuje njihovu raspravu o zadatku. Lord Holdharst otkriva Holmsu potencijalno katastrofalne posledice koje bi mogle nastati ako bi sporazum dospeo u ruke francuskih ili ruskih ambasada. Na sreću, ništa se još nije dogodilo, uprkos tome što je prošlo mnogo nedelja od krađe. Očigledno, lopov još nije prodao ugovor, a lord Holdharst obaveštava Holmsa da njegovo vreme ističe, jer će ugovor uskoro prestati da bude tajna. Holms se pita zašto onda lopov još uvek nije prodao ugovor.

Holms se vraća u Voking, ne odustajući od slučaja, ali mora da prijavi da se još nije pojavio nikakav sporazum. U međuvremenu, u Felpsovoj kući se dogodilo nešto interesantno: neko je pokušao da upadne tokom noći, ni manje ni više, nego u Felpsovu bolesničku sobu. Felps ga je iznenadio na prozoru, ali nije mogao da mu vidi lice kroz ogrtač sa kapuljačom koji je nosio. Međutim, video je provalnikov nož dok je bežao. Ovo se dogodilo prve noći kada je Felps osetio da može da prespava bez nadzora medicinske sestre.

Nepoznato svima u ovom trenutku — iako Votson to zaključuje na osnovu prećutnosti svog prijatelja — Holms zna šta se dešava. On naređuje Eni da ceo dan ostane u bolesničkoj sobi svog verenika, a zatim da je ostavi i zaključa spolja kada konačno ode u krevet. Ovo ona i radi.

Holms pronalazi skrovište u blizini Felpsove kuće kako bi čuvao stražu nakon što je poslao Votsona i Felpsa u London vozom, a takođe je pustio ukućane da poveruju da je nameravao da pođe sa njima, navodno da bi Felpsa sklonio od opasnosti u slučaju da provalnik dođe nazad.

Holms je čekao do oko dva sata ujutru, kada se pojavio uljez. Odlazi do prozora, otvara ga kao i ranije, otvara skriveni otvor u podu i izvlači sporazum. Zatim istupa pravo nazad kroz prozor i Holms ga presreće nakon čega se sukobljavaju, a Holms izlazi kao pobednik, ali je pretrpeo lakše povrede.

 
Ilustracija iz 1893. godine

Sporazum je sve vreme bio u Felpsovoj bolesničkoj sobi, dok lopov, Džozef, koji je obično spavao u toj sobi, nije mogao da dođe do njega. Pozvonio je u Felpsovoj kancelariji nakon što je svratio u posetu, ali ga nije našao tamo, nakon čega je video sporazum i odmah shvatio njegovu potencijalnu vrednost. Njegova nemoć da uzme sporazum iz svoje bivše sobe objašnjava zašto nije bilo strašnih političkih posledica. Holms objašnjava da je Džozef izgubio mnogo novca na berzi, što objašnjava njegovu potrebu za novcem. Pošto je bio veoma očajan i sebičan čovek, nije mario za posledice koje bi Felps mogao da pretrpi gubitkom dokumenta.

Sa sopstvenim smislom za dramatičnost, Holms je ugovor bukvalno poslužio Felpsu kao doručak sledećeg jutra u Ulici Bejker 221b u Londonu, gde je prenoćio pod Votsonovim budnim nadzorom (iako nije bilo opasnosti). Felps je van sebe od sreće, Holms tiho trijumfuje, a Votson je ponovo zapanjen.

Holms objašnjava da je nekoliko indicija upućivalo na Džozefa: lopov je dobro poznavao načine službe, s obzirom da je pozvonio neposredno pre nego što je video sporazum; Felps je svojim rođacima pokazao kancelariju; Džozef je te večeri večerao u Londonu i otišao vozom u 23:00 za Voking; Felps je očekivao da će ga sačekati za voz; krađa se dogodila oko 21:40 časova; bila je kišna noć, ali u hodniku ili kancelariji nije bilo mokrih tragova, pa je lopov došao prevozom; a provalnik koji je pokušao da provali u Felpsovu sobu bio je upoznat sa rasporedom kuće i navikama onih koji su tu živeli.

Komentar uredi

Ovo je najduža pripovetka objavljena u časopisu The Strand Magazine pre „smrti” Šerloka Holmsa u „Poslednjem problemu”. Kao takva, prvobitno je objavljena u dva dela.[3]

Ova priča sadrži prvu referencu na pripovetku „Druga mrlja”, koja će biti objavljena tek oko 11 godina kasnije, iako se činjenice kasnije napisane priče razlikuju od onih koje je Votson pominjao u „Pomorskom sporazumu”.[4]

Istorija objavljivanja uredi

Pripovetka je objavljena u Velikoj Britaniji u časopisu The Strand Magazine u oktobru i novembru 1893, kao i u SAD u časopisu Harper's Weekly 14. i 21. oktobra iste godine. Takođe je objavljena u američkom izdanju časopisa The Strand Magazine mesec dana nakon objavljivanja u Velikoj Britaniji.[1] Priča je objavljena sa osam ilustracija Sidneja Padžeta u časopisu The Strand Magazine u oktobru 1893, kao i sa sedam ilustracija u novembru iste godine.[5] U časopisu Harper's Weekly je objavljena sa dve ilustracije V. H. Hajda u prvom delu priče,[6] i sa još dve Hajdove ilustracije u drugom delu.[7] Uvrštena je u zbirku kratkih priča Memoari Šerloka Holmsa,ref name="Cawthorne 92"/> koja je objavljena u decembru 1893. u Velikoj Britaniji i u februaru 1894. u SAD.[8]

Adaptacije uredi

Film i televizija uredi

Jedan od kratkih filmova u serijalu filmova o Šerloku Holmsu iz 1912. zasnovan je na ovoj priči. U filmu, pod nazivom Ukradeni papiri, Žorž Trevil je glumio Šerloka Holmsa, a gospodin Mojz dr Votsona.[9]

Još jedan kratki film zasnovan na priči objavljen je 1922. kao deo serije filmova o Šerloku Holmsu sa Eje Norvudom kao Šerlokom Holmsom i Hjubertom Vilisom kao dr Votsonom.[10]

Priča je prilagođena za seriju Šerlok Holms iz 1968. sa Piterom Kušingom. Epizoda je sada izgubljena.[11]

Priča je adaptirana 1984. kao epizoda „Pomorski sporazum” u prvoj sezoni TV serije Avanture Šerloka Holmsa, u kojoj je glumio Džeremi Bret.

„Velika igra” (2010), treća epizoda televizijske serije Šerlok, inspirisana je ovom pričom, kao i pripovetkom „Brus-Partingtonovi planovi”, jer se obe bave krađom vladinih papira vezanih za mornaricu.

„Umetnost u krvi” (2014), 23. epizoda serije Elementarno, inspirisana je ovom pričom.

„Avantura stotinu punoglavaca”, epizoda iz 2015. lutkarske televizijske serije Šerlok Holms, zasnovana je na ovoj priči. U epizodi, Holms i Votson pokušavaju da povrate ukradenu sliku koja je prijavljena na umetničkom konkursu. Tema takmičenja su punoglavci jer je „Punoglavac” bio nadimak ser Persija Felpsa, osnivača Biton škole.

Radio uredi

„Pomorski sporazum” je adaptirala Edit Mejzer kao epizodu američke radio-serije Avanture Šerloka Holmsa sa Ričardom Gordonom kao Šerlokom Holmom i Lijem Lovelom kao dr Votsonom. Epizoda je emitovana 19. januara 1931. godine.[12] Još jedna epizoda adaptirana iz priče emitovane u avgustu 1936. (sa Gordonom kao Holmsom i Harijem Vestom kao Votsonom).[13]

Mejzerova je takođe adaptirala priču kao epizodu iz 1940. američke radio-serije Nove avanture Šerloka Holmsa sa Bejzilom Ratbonom kao Holmsom i Najdželom Brusom kao Votsonom.[14] Priča je takođe adaptirana kao epizoda pod nazivom „Slučaj ukradenog pomorskog sporazuma” koja je emitovana 1947. (sa Džonom Stenlijem kao Holmsom i Alfredom Širlijem kao Votsonom).[15]

Radio-dramatizacija „Pomorskog sporazuma” emitovana je na stanici BBC Home Service 1952. godine, kao deo radio-serije iz 1952–1969, u kojoj su glumili Karlton Hobs kao Holms i Norman Šeli kao Votson. Produkciju je adaptirao Feliks Felton.[16] Još jedna dramatizacija, koju je takođe adaptirao Felton i u kojoj su glumili Hobs i Šeli sa drugom sporednom glumačkom ekipom, emitovana je 1957. na istoj stanici.[17] Drugačija radio verzija „Pomorskog sporazuma” koju je adaptirao Majkl Hardvik emitovana je na BBC Light programu 1960. godine, a Hobs i Šeli su ponovo glumili Holmsa, odnosno Votsona.[18]

Adaptacija priče emitovana na BBC radiju 1978. sa Barijem Fosterom u ulozi Holmsa i Dejvidom Bakom kao Votsonom.[19]

Priča je adaptirana kao epizoda serije CBS Radio Mystery Theater pod nazivom „Pomorski sporazum”. Epizoda, u kojoj su Gordon Guld kao Šerlok Holms i Bernard Grant kao dr Votson, prvi put je emitovana u aprilu 1982. godine.[20]

„Pomorski sporazum” je dramatizovan za BBC Radio 4 tokom 1992. godine od strane Dejvida Eštona kao deo radio-serije iz 1989–1998. u kojoj su glumili Klajv Merison kao Holms i Majkl Vilijams kao Votson. Pored njih su glumili Patrik Malahajd kao Persi Felps, Bret Ašer kao lord Holdharst, Norman Džouns kao gospodin Tandži i Petra Markam kao gospođica Tandži.[21]

Epizoda Klasičnih avantura Šerloka Holmsa iz 2014. godine, serijala u američkoj radio-emisiji Imagination Theatre, adaptirana je iz ove priče, sa Džonom Patrikom Lourijem kao Holmsom i Lorensom Albertom kao Votsonom.[22]

Reference uredi

Napomene
  1. ^ a b Smith 2014, str. 99
  2. ^ Trivia on Sir Arthur Conan Doyle's Favorite Sherlock Holmes Stories | Trivia Library
  3. ^ Conan Doyle, Sir Arthur; Klinger, Leslie S. (2005). The New Annotated Sherlock Holmes, Vol. 1. W. W. Norton & Company. str. 665. ISBN 0-7394-5304-1. 
  4. ^ Conan Doyle, Sir Arthur; Klinger, Leslie S. (2005). The New Annotated Sherlock Holmes, Vol. 1. W. W. Norton & Company. str. 666. ISBN 0-7394-5304-1. 
  5. ^ Cawthorne 2011, str. 92
  6. ^ „Harper's Weekly. v.37 June-Dec. 1893. (Part I)”. HathiTrust Digital Library. Pristupljeno 11. 11. 2020. 
  7. ^ „Harper's Weekly. v.37 June-Dec. 1893. (Part II)”. HathiTrust Digital Library. Pristupljeno 11. 11. 2020. 
  8. ^ Cawthorne 2011, str. 75
  9. ^ Eyles, Allen (1986). Sherlock Holmes: A Centenary Celebration. Harper & Row. str. 130. ISBN 9780060156206. 
  10. ^ Eyles, Allen (1986). Sherlock Holmes: A Centenary Celebration. Harper & Row. str. 131. ISBN 9780060156206. 
  11. ^ Stuart Douglas - www.thiswaydown.org. „Missing Episodes”. Btinternet.com. Arhivirano iz originala 2012-07-21. g. Pristupljeno 2011-05-29. 
  12. ^ Dickerson 2019, str. 27
  13. ^ Dickerson 2019, str. 75
  14. ^ Dickerson 2019, str. 96
  15. ^ Dickerson 2019, str. 241
  16. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock Holmes. Bramhall House. str. 384—385. ISBN 0-517-217597. 
  17. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock Holmes. Bramhall House. str. 386. ISBN 0-517-217597. 
  18. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock Holmes. Bramhall House. str. 387. ISBN 0-517-217597. 
  19. ^ Eyles, Allen (1986). Sherlock Holmes: A Centenary Celebration. Harper & Row. str. 140. ISBN 9780060156206. 
  20. ^ Payton, Gordon; Grams, Martin Jr. (2015) [1999]. The CBS Radio Mystery Theater: An Episode Guide and Handbook to Nine Years of Broadcasting, 1974-1982 (Reprinted izd.). McFarland. str. 210. ISBN 9780786492282. 
  21. ^ Bert Coules. „The Memoirs of Sherlock Holmes”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  22. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 13. 6. 2020. 
Izvori

Spoljašnje veze uredi