Černobiljska nesreća je najveća ekološka katastrofa u istoriji nuklearne energije. Nesreća se dogodila u blizini grada Černobilj u Ukrajini. Prva eksplozija na četvrtom reaktoru je prouzrokovala dalje eksplozije koje su praćene oslobađanjem velike količine radioaktivnog otpada u atmosferu. Elektrana se sastojala od 4 reaktora tipa RBMK-1000, svaki reaktor je proizvodio 1 gigavat električne energije, a sva četiri reaktora su zajedno proizvodili oko 10% ukupne električne energije trošene u Ukrajini. Izgradnja reaktora broj 1 je počela 1970. godine. Počeo je sa radom 1977. godine, a zatim su sledili i reaktor broj 2 (1978), broj 3 (1981) i broj 4 (1983). Još dva bloka, reaktor broj 5 i 6, su bili pod nadzorom u vreme nesreće.

Posle nesreće je rad elektrane bio otežan zbog opasnosti po zdravlje zaposlenih. Ipak, zbog loše energetske situacije u zemlji, preostali reaktori su nastavili sa radom, dok je izgradnja 5. i 6. bloka obustavljena. Nad oštećenim reaktorom broj 4 je sagrađen sarkofag, a između njega i zgrada (koje su ostale u daljoj upotrebi) je sagrađena betonska barijera debela oko 200 m. Reaktor broj 1 je prestao sa radom u novembru 1996. godine u sklopu dogovora vlade Ukrajine i međunarodnih organizacija poput IAEA. Godine 1991. je izbila vatra na reaktoru broj 2 i pri tom je zaključeno da je taj reaktor nemoguće popraviti. Reaktor broj 3 je 15. decembra 2000. godine lično isključio tadašnji predsednik Ukrajine Leonid Kučma. Time je ova elektrana prestala da bude proizvođač električne energije.