Potočna pastrmka
Potočna pastrmka (lat. Salmo trutta — morpha fario) brza, veoma lepa slatkovodna riba koja živi u bistrim, čistim i brzim potocima i rekama, a pripada familiji Salmonidae.
- Latinski naziv: Salmo trutta — morpha fario
- Lokalni nazivi: potočna zlatovčica
- Maksimalna dužina: 85 cm
- Maksimalna masa: do 15 kg
- Vreme mresta: od oktobra do januara
Potočna pastrmka | |
---|---|
![]() | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | S. trutta
|
Binomno ime | |
Salmo trutta - morpha fario Linnaeus, 1758
|
Opis i građaUredi
Potočna pastrmka ima veću glavu sa tupom njuškom i velikim ustima u kojima su veoma oštri zubi. Peraja su joj zaobljena i čvrsta i prilično široka. Leđa su joj u zavisnosti od staništa tamnozelena, tamnosiva ili tamnosmeđa, a ponekad gotovo siva. Bokovi su joj obično zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrnast, žućkast ili svetlosiv. Ima lepo i proporcionalno telo i ubraja se u dobre i brze plivače.
Potočna pastrmka se raspoznaje po crvenim ili crnim tačkicama po telu. Crvenkastih tačkica obično ima nešto manje i mogu biti u prelivima od jarkocrvene do svetlocrvene boje. U vreme mresta boje postaju nešto intezivnije, jače i lepše. Ona koja živi u plićim vodama, gde je dno šljunkovito, obično je svetlijih boja, a ako nastanjuje dublje vode, pećine ili špilje, skoro je crna. Mlade pastrmke se od starijih razlikuju po boji, koja im se ustaljuje tek posle druge godine.
Potočna pastrmka koja nastanjuje istu reku može se razlikovati i to u zavisnosti od mesta življenja, pa se događa da se pastrmka iz gornjeg toka reke dosta razlikuje od one iz donjeg toka iste reke.
Navike, stanište, rasprostranjenostUredi
Potočna pastrmka živi u brzim, tekućim, naročito bistrim potocima, sa šljunkovitim ili peščanim dnom – tipične pastrmske vode. Skriva se pod korenjem drveća, kamenjem ili izdubljenim delovima obale. Voli hladnu vodu bogatu kiseonikom.
RazmnožavanjeUredi
Potočna pastrmka se mresti, u zavisnosti od klimatskih uslova, od oktobra do kraja februara. Mužjak i ženka, repom i glavom, iskopaju jamu na odgovarajućem mestu — na šljunkovitom dnu duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500 do 3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje veličine oko 5 mm. Za oko dva meseca iz ikre će se izvaliti mlađ. Ženka postaje polno zrela od druge do treće godine.