Поточна плиска

Potočna pliska (lat. Motacilla cinerea) je ptica selica iz reda pevačica koja živi na obalama brdsko planinskih reka i potoka. Direktno je ugrožena izgradnjom derivacionih hidroelektrana na planinskim rekama i potocima.

Potočna pliska
Potočna pliska
Oglašavanje
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. cinerea
Binomno ime
Motacilla cinerea
(Tunstall, 1771)
Sinonimi

Motacilla melanope

Opis uredi

Mala je ptica, dužina tela 17-20 cm. Telo joj je vitko i izduženo sa dugim repom koji karakteristično pomera gore-dole tokom kretanja. Kreće se brzo i odsečno, a leti talasasto. Gornji deo tela i glava su sive, podrepak je žut, a grudi i stomak su beli izuzev mužjaka kod kojeg su grudi žute. Mužjaci imaju crno grlo i bele brkove i obrve, grlo ženki je crno prošarano belim dok je grlo mladih ptica belo a brkovi nisu prisutni.[2]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Naseljava brdsko-planinske predele Evrope, Azije i severne Afrike. Staništa su joj brzotekuće rečice, potoci i obale jezera sa mnogo istaknutog i golog kamenja. Neke od interesantnih država gde je nalažena na lutanju su: Australija, Bocvana, Kamerun, Kanada, Maldivi, Senegal, SAD, Zambija i Zimbabve. Uglavnom je selica. Van gnezdeće sezone naseljava južnije delove Evrope, Mediteran, Malu Aziju i severnu Afriku. Tokom zimskog lutanja se može naći na nižima nadmorskim visinama, a čak i u gradovima.[3][4]

Biologija uredi

Gnezdeći period je od početka marta do avgusta. Oba roditelja grade gnezdo i smeštaju ga u šupljine i pukotine stena u blizini vodotokova. Ponekad gnezdo smeštaju na ljudskim građevinama. Ima oblik šolje. Spoljašnji deo je građen od grubljeg biljnog materijala dok je unutrašnjost obložena finom travom a ponekad i životinjskom dlakom. Polaže 3-6 pegava jaja čija inkubacija traje oko dve nedelje. Hrani se vodenim beskičmenjacima i letećim insektima, a ponekad ume i da uhvati veće tvrdokrilce.[5]

Potočna pliska u Srbiji uredi

U prošlosti je bila tipična gnezdarica uz gorske potoke i reke. Krajem 20. i početkom 21. veka gnezdi se u većem delu Srbije južno od Save i Dunava. U Vojvodini je u malom broju prisutna samo na Vršačkim planinama koje je kolonizovala krajem 1970-ih. U periodu seobe sreće se širom Srbije, a određeni broj jedinki prezimljava uz nezaleđene vodene površine. Populacija u Srbiji je stabilna i broji 8700-12300 gnezdećih parova. Najbrojnija je u istočnoj Srbiji gde broji 2500-3300 gnezdećih parova.[6][7]

Reference uredi

  1. ^ „IUCN Red List”. 
  2. ^ Killian Mullerney, Lars Svensson, Dan Zetterström, Peter J. Grant: Collins Bird Guide The Most Complete Guide To the Birds of Britain and Europe. HarperCollins, London, 2009
  3. ^ „BioRas”. [mrtva veza]
  4. ^ Motacilla cinerea (Gray Wagtail, Grey Wagtail)
  5. ^ Rasmussen PC; Anderton, JC (2005). Birds of South Asia: The Ripley Guide. Volume 2. Smithsonian Institution & Lynx Edicions. str. 317. 
  6. ^ Puzović, S., Radišić, D., Ružić, M., Rajković, D., Radaković, M., Pantović, U., Janković, M., Stojnić, N., Šćiban, M., Tucakov, M., Gergelj, J., Sekulić, G., Agošton, A., & Raković, M. 2015. Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.
  7. ^ Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. i Pantović, U. (2015):Ptice Srbije - kritički spisak vrsta. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.

Spoljašnje veze uredi