Poljski španijel je španijel srednje veličine, malo teži i duži od kokera. Svilenkasto krzno je uobičajeno jednobojno, ili boje jetre ili crne. Neki psi imaju i paljevine ili su šareni. Malo bijele na prsima je dozvoljeno. Noge, prsa, uši, rep i donji dio tijela su obilno dlakavi, ali nikako kovrdžavi. Njuška nije ni previše šitoka niti zašiljena, sa velikim nosom i otvorenim nozdrvama. Oči su oblika badema, smeđe boje, sa ozbiljnim, nježnim i plemenitim izrazom. Vrat je snažan i mišićav. Srednje duge i široke uši su obješene, a rep je kupiran.
Poljski španijel tokom Svetske izložbe pasa u Poznanju, Poljska.
Poljski španijel ima najbolji karakter od svih španijela. Po prirodi je nezavisan, ali blage naravi, sladak i ljubak. Pametan i razigran. Aktivan i energičan. Izvrstan je porodični pas, ako se dovoljno izvodi u šetnju i istrčava. Naročito je poznat po poslušnosti. Bitno je da se psi ove rase socijalizuju kao štenad kako bi se izbjegla (nepoželjna) povučenost i spriječili problemi sa drugim psima, kasnije u životu. Iako su veoma prijateljska rasa, moguće je da budu malo rezervisani prema nepoznatima.
Poljski španijeli vole da lutaju. Dobri su sa drugim životinjama (uključujući i druge pse) i djecom, ali ako se sa njima igra grublje, psi se povuku iz igre. Obratiti pažnju da ovoj rasi ne dosađuju djeca. Znaju biti tvrdoglavi i temperamentni, ali su uglavnom mirni psi. Najsrećniji su kada im se da da urade neki posao. Brzo uče i brzo reaguju na gazdin glas. Treniranje mora biti uporno, ali nježno. Nježna priroda ovog psa utiče na to da će ih grube i glasne riječi, kao i grub pristup totalno poremetiti.
Ova rasa teži da se totalno posveti porodici u kojoj se nalazi a da sve ostalo ignoriše (uključujući i druge pse, osim kuja u tjeranju). Ovi psi moraju imati redovan kontakt sa ljudima i postaju izuzetno neurotični ako se ostave zaključani ili zatvoreni bez kontakta sa ljudima do kojih im je stalo.
Poljski španijel je nastao početkom 19-og vijeka, pažljivim odgajanjem od Engleskog koker španijela. Odvajanjem ove rase od Engleskih kokera, rezultati koje su prije postizani u radu, nisu više nikada postignuti. Do kraja Drugog svjetskog rata, rasa je postala veoma rijetka i izgubila je šampionski status (nije mogla da se takmiči za šampionat). Ipak, upornim radom odgajivača, kao i uvođenjem Engleskih springera i kokera u odgajivačku liniju. Ovo je rezultovalo povećanjem broja jedinki ove vrste, kao i povratkom šampionskog statusa 1969-e godine.
Glava je fino izdefinisana sa blago podignutim obrvama. Njuška duga i blago nagnuta prema dole i nikako kockasta. Vilica je snažna sa potpunim makazastim zagrizom. Oči su u obliku badema, tamnosmeđe. Ušu su dugačke, široke, dlakave i obješene. Vrat je jak, dugačak i mišićav. Prsa su duboka i izravnata sa linijom leđa. Prednje noge su prave, a zadnje su jake i mišićave. Šape su okrugle i sitne. Pokret psa ove rase je lagan i dugačak. Rep je kupiran na jednu trećinu, dlakav i mora biti nisko usađen, nikad iznad gornje linije leđa. Nekupirani rep nije diskvalifikacija, ako prati osobine usađenosti repa uz činjenicu da je dugačak toliko da seže do skočnih zglobova. Krzno je dugačko, gusto, štiti od vode, sjajno i svilenkasto. Dlakavost na prsima, na donjem dijelu tijela, i na zadnjem dijelu noge. Poželjne boje su crna, boja jetre i šarena.
.jpg)
