Pravo na socijalno osiguranje u Kraljevini Jugoslaviji
Pravo na socijalno osiguranje u Kraljevini Jugoslaviji nastalo je prvo kao socijalno osiguranje radnika Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, koje je trajalo od 1921. do 1929. godine, a zatim kao deo socijalnog osiguranja radnika Kraljevina Jugoslavija, na osnovama Vidovdanskog ustava iz 1921. godine.[1] Iako se obavezno osiguranje odnosilo na sva lica u radnom odnosu na čitavoj teritoriji Kraljevine, između dva svetska rata, broj osiguranih lica bio je mali i iznosio je 4,2 lica na 1.000 stanovnika.[2]
Preduslovi
urediRegulisanje prava na socijalnog osiguranja u novosnovanom Kraljevstvu Slovena na Balkanskom poluostrvu, začeto je na osnovu Člana 130. Vidovdanskog ustava kojim je predviđeno......da sve uredbe i ostali privremeni propisi, koji su doneti pre izglasavanja Ustava, budu ozakonjeni u Narodnoj skupštini, a to se odnosilo i na Uredbu o uređenju socijalnog osiguranja radnika za slučajeve bolesti i nesreće na poslu od 27. juna 1921. godine.[3]
Zakon o osiguranju radnika,[4] koji je potpisan 14. maja 1922. godine, a objavljen 30. maja 1922. godine, odnosio se primarno na osiguranje za slučajeve iznemoglosti, starosti i smrti. On je u svojim članovima ugradio (za to istorijsko razdoblje) moderna načela osiguranja:
- obaveznost osiguranja,
- široki krug osiguranih rizika,
- samouprava radnika i poslodavaca u osiguranju,
- državna pomoć i nadzor...
Rizici osiguranja
urediZakonom o osiguranju radnika bili su obuhvaćeni i svi rizici osiguranja (izuzev nezaposlenosti), a bili su zasnovani na principima:
- jedinstvene primene na teritoriji cele države;
- finansiranja sistema sredstvima doprinosa koja su plaćali zaposleni i poslodavci (izuzev u osiguranju od nesreće na poslu, koje su putem doprinosa finansirali isključivo poslodavci);
- obaveznosti osiguranja,
- najširi obuhvat svih lica u radnom odnosu, uključujući i učenike, lica na praksi, volontere, pomorce, zaposlene u inostranstvu i lica koja se bave domaćom (kućnom) radinošću.[5]
Vrste osiguranja
urediZakonom o osiguranju radnika, zasnovan na načelima nemačkog sistema socijalnog poretka, uvedenog u Nemačkoj krajem 19. veka, za vreme kancelara Bizmarka, koji je smatran jednim od najnaprednijih propisa ove vrste u Evropi, sastojao se od četiri vrste obaveznog osiguranja, i to za slučajeve:[5]
- Osiguranje u slučaju bolesti
Doprinos za slučaj bolesti, plaćali su radnici i poslodavci, svaki sa jednom polovinom.
- Osiguranje u slučaju iznemoglosti, starosti i smrti
Iako je bilo propisano da će se ovo pravo sprovoditi od 1. jula 1925. godine, počelo je da se sprovodi i to delimično (ograničeno) tek od 1. septembra 1937. godine.
Doprinos za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti hranioca plaćali su radnici i poslodavci, svaki sa jednom polovinom.
- Osiguranje u slučaju nesreće na poslu
Doprinos za slučaj nesreće na poslu plaćali su samo poslodavci.
- Osiguranje u slučaju nazaposlenosti
Ova vrsta osiguranja postojala je samo za rudare i topioničare kod glavnih bratinskih blagajni, a za ostale radnike iako je trebalo da bude uređeno posebnim propisima, to nikada nije učinjeno, niti je uvedeno.
Vojnopenzijski sitem
urediVojnopenzijski sistem, kao jedna od oblika socijalnog osiguranja u Kraljevini Jugoslavije uređen je odredbama člana 300. Zakona o ustrojstvu Vojske i mornarice 30. septembra 1931. godine
Izvori
uredi- ^ „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921.”. www.digitalna.nb.rs. Pristupljeno 28. 1. 2020.
- ^ Kosanović, R.& Anđelski, H. 2015, "Osnovni pravci razvoja zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji (1922-2014)", Zdravstvena zaštita, vol. 44, no. 3, p. 52.
- ^ Kosanović, R.& Anđelski, H. 2015, "Osnovni pravci razvoja zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji (1922-2014)", Zdravstvena zaštita, vol. 44, no. 3, p. 51
- ^ Zakon o osiguranju radnika, „Službene novine”, broj 117/22.
- ^ a b Kosanović, R.& Anđelski, H. 2015, "Osnovni pravci razvoja zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji (1922-2014)", Zdravstvena zaštita, vol. 44, no. 3, pp. 51-52.
Literatura
uredi- Uredba o dopuni Uredbe o prenosu poslova socijalne politike i narodnog zdravlja sa države na banovinu Hrvatsku, Službene novine Kraljevine Jugoslavije, 22(1940), 22. V., str. 3; Narodne novine, 105(1940), 24. V., str. 2.