Prva zemaljska higijenska izložba

Na sednici Jugoslovenskog društva za čuvanje narodnog zdravlja, koja se održala 17. jula 1932. godine u Beogradu, usvojen je predlog da se priredi velika higijenska izložba, na kojoj bi učestvovala cela zemlja.[1] Tada je izabran i izložbeni odbor od sedam članova društvenog Glavnog odbora, kojima je bilo povereno izvođenje ovog posla. Prva zemaljska higijenska izložba, pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra I Karađorđevića, javnosti je bila prikazana već 19. avgusta 1933. godine, zahvaljujući predanom radu odbora i pomoći drugih državnih institucija.[1]

Štampa o Prvoj zemaljskoj higijenskoj izložbi

Društvo je organizovalo ovu izložbu sa željom da ona bude edukativna za stanovništvo, kako bi bolje upoznali svoj organizam i koliko je značajno brinuti o svom zdravlju. Takođe, cilj je bio i da se pokaže napredak higijene u državi i šta sve od higijene domaća radinost može da ponudi domaćem i stranom tržištu. Tačno u 11 časova u subotu 19. avgusta izložba je otvorena, a kralj je kao izaslanika poslao svog prvog ađutanta generala Milana Ječmenića. Od članova vlade otvaranju su prisustvovali i ministar poljoprivrede Ljubomir Tomašević, ministar unutrašnjih poslova Živojin Lazić i ministar finansija Milorad Đorđević. Takođe, otvaranju izložbe prisustvovali su mnogi strani izaslanici i predstavnici, kao i drugi ugledni posetioci.[1] Izložbu su posećivali i đaci, studenti, čak i mlađa deca iz obdaništa i oni su uglavnom dolazili kao grupa, sa svojim nastavnicima i učiteljima.

Zadaci izložbenog odbora[1]

uredi
  • Da vodi sve poslove oko organizacije i pripreme Jugoslovenske higijenske izložbe, a na osnovu ovlašćenja i odluka Glavnog odbora.
  • Pod organizacijom i pripremama podrazumeva se:
  1. odluka o vremenu i mestu za izložbu
  2. prikupljanje prihoda i njihova upotreba
  3. podizanje potrebnih objekata
  4. prikupljanje potrebnih materijala
  5. sklapanje ugovora sa izlagačima
  6. sarađivanje sa ustanovama, nadleštvima i društvima u pogledu izložbe
  7. biranje i nagrađivanje kancelarijskog i stručnog osoblja
  8. uređenje
  • Za sve poslove načelnog karaktera, a šireg obima, ukoliko nisu predviđeni tačkom 2, tražiće se uvek odluka Glavnog odbora
  • Izložbeni odbor o svom radu izveštava Glavni odbor Jugoslovenskog društva za čuvanje narodnog zdravlja pred svaku sednicu, koji može davati savete i iznositi svoje primedbe.
  • Članovi Glavnog odora u svemu pomažu rad Izložbenog odbora, na njegovu molbu
  • Izložbeni odbor sastoji se iz sedam članova Glavnog odbora. Po potrebi Izložbeni odbor može kooptirati još tri lica
  • Izložbeni odbor ima svog predsednika, sekretara i blagajnika. Ima svoju kancelariju, svoj pečat, delovodni protokol i svoje knjigovodstvo
  • Glavni odbor finansira Izložbeni odbor, dok on ne stekne dovoljno svojih sredstava
  • Rad izložbenog odbora podleže u računsko-administrativnom smislu stalnom nadležnom odboru prema društvenim pravilima
  • Sednicama Izložbenog odmora mogu prisustvovati članovi predsedništva Glavnog obora čiju će saradnju i savete Izložbeni odbor prihvatati, a pritom ga i redovno obaveštavati o svom radu
  • Po završetku izložbe Izložbeni odbor bio je dužan da Glavnom odboru podnese bilans. O upotrebi viška ili pokriću deficita odlučuje Glavni odbor

Do početka izložbe odbor je održao 48 sednica, u svim banovinama na poziv Izložbenog odbora organizovali su se Banovinski odbori, koji su radili po sledećem programu:

Prostor za izložbu

uredi

Da bi se svi ovi ciljevi ostvarili trebalo je najpre naći odgovarajuće mesto gde bi izlagači mogli da predstave svoje proizvode.Tehnički fakultet u Beogradu ustupilo je svoju zgradu i njene prostorije za ovu priliku, ali taj prostor nije bio dovoljan da primi ceo naučni i komercijalni deo izložbe.[1] Zbog toga je odlučeno da se za zabavni i komercijalni deo iskoristi zemljište iza zgrade fakulteta, koje je bilo dovoljno veliko, ali je sa druge strane bilo neravno i nije postojao ni jedan izlaz iz zgrade sa te strane. Zbog toga se izvršilo saniranje terena, koji je potom zagrađen u dužini od 692m.[2] Zatim je izvršeno postavljanje kanalizacije i izveden je vodovod, radi snabdevanja vodom postavljene su i dve česme. Nakon svega toga krenulo se sa postavljanjem paviljona, glavnog paviljona sa terasama građenog za restoran, izložbenih paviljona i glavnog nužnika. Zatim je izvršeno nivelisanje celog terena, po kome je posut šljunak, površine 25000m². [1]Jako se brinulo i o estetici samog postora.

Trebalo je stvoriti komunikaciju između same zgrade i ovog spoljnog prostora, zbog toga su dva prozora sa jedne strane fakulteta pretvorena u vrata i sa dva drvena mosta zgrada je spojena sa terasom restorana, koja se nalazila u ovom spoljnom delu. Zabavni deo izložbe bio je odvojen od komercijalnog nizom malih prodavnica medenih kolača, igračaka i drugih atrakcija. U središtu zabavnog dela napravljen je vodoskok, a svi paviljoni su bili jako moderni, a pojedini su se izdvajali svojom originalnošću. Među takvima je bio i paviljon sapuna Sablja, ceo je bio u vidu sapuna za pranje, koji se oslanjao na četiri stuba sapuna za brijanje.[1]

Prikupljanje finansija

uredi

Jedan deo materijala koji se nalazio na izložbi ustupio je Higijenski muzej, a i pored toga Izložbeni odbor je samostalno pripremao materijal. U tu svrhu bili su angažovani crtači, slikari, modelari i druga stručna lica. Veliki je izazov bio sakupiti dovoljno finansijskih sredstava, iako je Jugoslovenskog društva za čuvanje narodnog zdravlja ustupilo značajan deo svojih finansija, ipak to nije bilo dovoljno. Ministarstvo zdravlja i socijalne politike je obećana sredstva dao Izložbenom odboru nekoliko dana pred otvaranja izložbe, u trenutku kada su svi troškovi već morali biti izmireni.[1] Ministarstvo prosvete je takođe finansijski pomoglo izložbu i tim novcem je kasnije pokriven nastali deficit. Sa Ministarstvom šuma se pregovaralo o tome da za izložbu besplatno da rezanu građu, ili bar po povlašćenim cenama. Međutim potvrdan odgovor je stigao kasno, a cene sa popustom su i dalje bile previsoke. Važan posao bio je i da se omogući ljudima iz unutrašnjosti da posete izložbu, zbog toga su sa Ministarstvom saobraćaja vođeni pregovori o povlašćenim cenama za putne karte, kao i o povlašćenim cenama za prevoz građe i materijala za izložbu.[1] Svakako bez pomoći i saradnje sa raznim higijenskim ustanovama širom države izložba ne bi bila moguća. Mnoge od tih ustanova su samoinicijativno pomagale, shvatajući koliki je značaj jednog ovakvog događaja. Jedan deo finansija trebao je da se prikupi i prodajom ulaznica, ali je i ovaj posao bio zahtevan, jer se želelo da se novac sakupi, ali isto tako da cene budu pristupačne, kako bi što veći broj ljudi mogao da poseti izložbu.[2] Tako je rešeno da za poučni deo cena bude 8 dinara, a za decu i vojnike 4. Kako bi se ulaz omogućio svima uveden je bio prvo jedan, a zatim i dva popularna dana kada su ulaznice koštale 4, odnosno 2 dinara. Od 16. septembra ustalile su se ove niže cene. Đaci su plaćali po jedan dinar za ulaznicu, a mnogi su ušli i besplatno.[1] Na taj način su svi koji su želeli uspeli da posete izložbu.

Propagandne aktivnosti

uredi

Odbor je u cilju obaveštavanja javnosti odštampao preko 30.000 plakata, koji su bili zalepljeni na svim prometnijim mestima u mnogim gradovima širom države. Istovremeno odbor je štampao letke sa pozivom na izložbu, koje je slao na rasturanje prilikom raznih kongresa, skupština i drugih većih događaja. Štampano je i 12.000 prospekata u boji sa opisom izložbe i poslati privatnim licima po adresaru Jugoslavije. Isto tako, štampano je i 8.000 prospekata sa poslovnim redom za izlagače, koji su slati privatnicima u državi, sa prijavom za izložbu. Mnoge novine su izlazile u susret i besplatno pisali o izložbi i pozivali na nju. Posebno su se u tome istakle novine u Splitu, na Cetinju i u Novom Sadu.[1] U propagandi odbor se oslanjao i na društvo Putnik, sa kojim je načinjen sporazum o prodaji legitimacija za voznu polaznicu i posetu izložbe.

Izložba

uredi

Poučni deo

uredi

Izložba je obuhvatala sve važne oblasti higijene, sve je to trebalo da predstavi koliko je ljudski organizam složena mašina i koliko je bitno voditi računa o njoj. Posetioci su bili jako zainteresovani za anatomiju ljudskog tela i taj deo izložbe je bio izuzetno posećen. Takođe, Izložbeni odbor je želeo da što više upozna ljude sa polnom fizionomijom, jer se o tome jako malo govorilo i još uvek smatralo za nešto stidno. U zgradi Tehničkog fakultete, u 17 sala, kao i po hodnicima smeštena je ogromna količina materijala, do tada je to bila najveća izložba ovog tipa u Kraljevini Jugoslaviji.[1]

Jedan od odeljaka zvao se Zdravstveno prosvećivanje i bio je izuzetno koristan, pre svega za decu. Pored ovog dela nalazilo se i malo lutkarsko pozorište, u kome su se prikazivale predstave edukativnog sadržaja, a u vezi sa medicinom.

Takođe deo o alkoholizmu bio je izuzetno posećen, on je trebao da prikaže sve štetnosti alkohola i kako se boriti protiv alkoholizma. Na izložbi je istaknut i veliki broj banja i lekovitih izvora, koji postoje u zemlji, kao i njihovo blagotvorno delovanje na čovekovo zdravlje.

Odeljenja koja su prikazivala higijenu odojčadi i male i školske dece pružale su mogućnost posetiocima da ocene šta se na tom važnom polju uradilo u zemlji. Mnoge državne institucije, kao i privatna lica, radila su na ovom polju, te su na ovoj izložbi i oni predstavljeni, među njima društva Srpska majka i Materinsko udruženje, kao i Univerzitetska dečja klinika zvoda za zaštitu matera i dece.[1]

Postojali su i odeljci o tuberkulozi i veneričnim bolestima, o kojima se posebno malo govorilo u javnosti. U sobi gde je bilo smešteno sve u vezi sa tuberkulozom nalazila se i tablica sa statistikom o smrtnosti od tuberkuloze u pojedinim evropskim zemljama, koja je jasno govorila da je Kraljevina Jugoslavija bila na prvom mestu. U odeljku za venerične bolesti prikazana su najčešća kožna i polna oboljenja, a posetioci su mogli na mikroskopu da pogledaju klice koje izazivaju neku od tih bolesti.

Postojao je i deo posvećen zaraznim bolestima, a publici se posebno dopao deo o asanaciji, gde su mogli videti kako treba urediti kuću i okućnicu, kako podići higijenski nužnik, staju, đubrište, a naročito kako se snabdeti zdravom pijaćom vodom. Sve je to bilo ilustrovano mnogobrojnim, precizno izrađenim modelima.

Pored mnogobrojnih odeljenja nalazilo se i jedno posvećeno ishrani, zatim organizaciji zdravstvene službe, natalitetu i mortalitetu naroda Evrope, kao i o sportu i fizičkom vaspitanju. Svako ovo odeljenje pružalo je dragocene informacije o bolestima, preventivi, kao i načinima kako poboljšati svoje zdravlje i ojačati telo. Posećenost je bila i više nego velika i izložba je bila značajan korak u edukovanju stanovništva o higijeni i zdravlju uopšte.

Privredni deo

uredi

Privredni deo u kome su uzeli učešća kao izlagači industrija, zanati i trgovina u okviru izložbe činio je svoju celinu. Odziv privrednika bio je neočekivano veliki. Organizacija i izgled ovog dela bila je takva da se smatra pretečom beogradskog velesajma.[2] Poseta ovog dela nije bila ništa manja od posete poučnog dela i računa se da je ovaj deo videlo najmanje 100.000 ljudi.[1]

Zabavni deo

uredi

Zabavni deo bio je zamišljen kao sastavni deo izložbe na samom početku rada, ali u manjem obimu, sa atrakcijama čisto zdravstveno vaspitne vrednosti. U organizaciji ovog dela učestvovala su mnoga humanitarna udruženja, koja su bila aktivna u ovom periodu, među njima i Materinsko udruženje, potom Dunavsko dečje obdanište i Društvo za zaštitu slepih devojaka.[1]

Svrha ovog dela bila je dvojaka, da privuče pažnju na izložbu generalno, čak i one ljude koji se možda za nju ne bi interesovali, kao i da stvori prihode za pokriće troškova poučnog i privrednog dela. Zabavni deo je do 25. septembra posetilo preko 90.000 ljudi.[1]

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n Ur. A. Kostić, V. Konstantinović, B. Pirc (1933). Spomenica Prve zemaljske higijenske izložbe. Beograd. 
  2. ^ a b v Radovanović, Nikolina. „Kako su na jednoj neobičnoj izložbi Beograđani spojili nauku, kafanu i medenjake”. 011 Info. Pristupljeno 25. 12. 2020. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi