Proverbium (lat. proverbiumizreka, poslovica) je elemenat stila u prozi i poeziji koji ne spada u trope i figure. Aristotel i Kvintilijan su zasebno obrađivali izreke i poslovice (sentencija), a u kasnoantičkoj književnosti bile su popularne zbirke izreka pojedinih pisaca (Euripid, Menandar), koje su se koristile i kao priručnici za retoriku i pisanje. U srednjem vijeku naročito je bio popularan Ovidije zbog obilja poslovica. Proverbium najčešće sadrži neku maksimu iz domena praktičnog morala i rezonovanja.

Vidi još

uredi