Prusija I od Bitinije (grč. Προυσίας Α' ὁ Χωλός) je bio kralj Bitinije u periodu od 228.--182. p. n. e.

Prusija I
Lik kralja Prusije I od Bitinije na kovanici
Lični podaci
Datum rođenja3. vek p. n. e.
Datum smrti182. p. n. e.
Porodica
PotomstvoPrusija II
RoditeljiZijela od Bitinije
PrethodnikZijela od Bitinije
NaslednikPrusija II

Biografija uredi

Bio je sin kralja Zijele, koga je nasledio na prestolu Bitinije. U savezu sa Rođanima 220. p. n. e. ušao je u rat protiv Vizanta, jer su njegovi upravitelji počeli da naplaćuju prolaz brodovima kroz Bosfor. Prusija I je stao na stranu Rodosa, a podršku Vizantu dali su Atal I i Ahej, koji je kontrolisao najveći deo Male Azije. U ovom ratu osvojio je sve veći deo teritorije Bizanta u Maloj Aziji. U isto vreme Tračani su napali i osvajali teritorije Vizanta sa evropske strane. Rođani su uspeli da nagovore Ptolemeja IV Filopatora da pusti Ahejevoga oca iz zarobljeništva, pa je Ahej tu uslugu morao da plati odricanjem od podrške Vizantu. Nakon toga je sklopljen mirovni sporazum: Vizant se odrekao naplate prolaza brodova, a zauzvrat su im vraćene teritorije zauzete u ratu sa Rodosom i Bitinijom.[1]

Tokom 217. p. n. e. Prusija I je poslao pomoć Rodosu postradalom u katastrofalnom potresu. Atal I je unajmio veliku vojsku Gala u Evropi za rat sa Ahejem, a oni su po okončanju službe počeli da pljačkaju gradove na Helespontu. Prusija I je 216. p. n. e. sa vojskom od 4.000 vojnika napao Gale i proterao ih iz cele Troade.

207. p. n. e. Filip V Makedonski je nagovorio svoga zeta Prusiju I da napadne Atalov Pergam. Prusija je napao teritoriju Pergama i vratio Atala u Malu Aziju. Zbog te podrške Filip V je prilikom okončanja Prvoga makedonskoga rata 205. p. n. e. u mirovnom sporazumu sa Rimljanima spomenuo i zeta Prusiju. Nakon toga stupaju u savez i zajedno su napadali grad Kij u Bitiniji, opljačkali ga, stanovništvo prodali u roblje, a ispražnjen grad Filip je prepustio Prusiji.

U periodu od 187/186--183. p. n. e. ratovao je sa Eumenom II, kraljem Pergama. 183. p. n. e. je pružio utočište već ostarelom Hanibalu, rimskom neprijatelju, međutim kada je Tit Kvinkcije Flaminin po odluci Senata tražio od Prusije da preda Hanibala on je popustio i odlučio je da ga preda. Kada su ga njegovi ljudi okolili, Hanibal se sam ubio. [2]

Kraljevi Bitinije
182. p. n. e. - 149. p. n. e.

Reference uredi

  1. ^ Habicht, Christian, s.v. Prusias I., RE. Bd. HHŠ, 1. 1957
  2. ^ Rыžov, Konstantin «Vse monarhi mira: Drevniй Vostok» VEČE. 2001. ISBN 978-5-7838-0829-6.

Spoljašnje veze uredi