Pupinovi kalemovi predstavljaju jedno od najznačajnijih pronalazaka Mihajla Pupina, velikog pobornika naizmenične struje. Ovim pronalaskom je još 1900. godine Pupin uspeo da reši problem žičnog telegrafskog i telefonskog prenosa na velike daljine. Takav proces prenošenja naziva se pupinizacija, a svodi se na to da se kod telefonskih linija na određenoj udaljenosti postavljaju Pupinovi kalemovi.

Šema rada Pupinovih kalemova u PTT muzeju u Beogradu
Pupinov kalem (PTT muzej)

Tehnički princip

uredi

Otpornost niskofrekventnih vodova, kao što su oni u telefonskim mrežama, može se smanjiti povećanjem induktivnosti. Pupinovi kalemovi vrše ovu kompenzaciju, koja se projektuje tako da uneta induktivnost odgovara akumuliranoj kapacitivnosti voda (XL = XC). Kalemovi se postavljaju na svakih 1000-1700 m voda, sa induktivnošću od 80/50 mH.

Sa stanovišta informatičke teorije, pupinizacija omogućava prenos signala bez izobličenja, t. j. ispunjava Hevisajdov uslov.

 

Ovaj princip se uglavnom koristi samo kod uparenih dalekovoda, ali u SAD se primenjuje i u lokalnim mrežama jer poboljšava frekventne osobine mreže. Pupinovi kalemovi se još koriste u mobilnim radio antenama (kao protivteža kapacitivnosti antene) i u visokonaponskim dalekovodima.