Rabija el Adevija (arap. رابعة العدوية القيسية) (714/717/718 - 801)[1] je bila muslimanska sufi svetica[2] i jedna od najpoznatijih žena među misticima. Poznata je još kao i Hazreti Rabija, Rabija el Basri ili jednostavno Rabija Basri[3]. Za njen život se vezuju mnoge duhovne priče koje je ponekad teško razlučiti od legende.

Rabija el Adevija
Lični podaci
Datum rođenjaIzmeđu 714. i 718.
Mesto rođenjaBasra, Irak
Datum smrti801.
Mesto smrtiBasra,
Svetovni podaci
Poštuje se uIslamu (sufizam)

Biografija uredi

Govori se da je Rabija rođena između 714. i 718. godine n.e. ili između 95. i 98. hidžretske godine u Basri[1], u Iraku u plemenu Kajs (engl. Qays[4]). Farid ud-Din Atar, sufi svetac i pesnik, odgovoran je za veliki deo informacija o njenom ranom životu. Bila je četvrta ćerka u svojoj porodici, pa je zato dobila je ime Rabija, što znači četvrta. Prema Faridudinu Ataru, kada je Rabija rođena, njeni roditelji su bili toliko siromašni da u kući nije bilo ulja da se upali lampa, pa čak ni tkanine kojom bi je umotali. Njena majka je zamolila supruga da pozajmi ulje od komšije, ali je on odlučio da u svom životu nikada ništa ne traži ni od koga osim od Boga, pa se pretvarao da je otišao do komšijinih vrata i vratio se kući praznih ruku.  Te noći mu se poslanik Muhamed pojavio u snu i rekao:

„Vi učite salavat Svetom proroku po sto puta svake noći i četiri stotine puta svakog četvrtka uveče. Međutim, pošto ste propustili to prošlog četvrtka, kao kaznu morate platiti nosiocu poruke četiri stotine dinara” Njena poznata molitva bila je: „O Gospode, ako Te obožavam zbog straha od pakla,

onda me spali u paklu;

Ako Te obožavam jer želim raj (Dženet),

onda me izbaci iz raja;

Ali ako Te obožavam samo zbog Tebe,

onda mi ne uskraćuj svoju Večnu lepotu.”[5]

Nakon smrti njenog oca, velika glad je zahvatila Basru. Rabija odlazi u pustinju da se moli i postaje asketa. Poznata je po svojoj potpunoj odanosti i čistoj bezuslovnoj ljubavi prema Bogu.  Bila je primer prave ljubavi između Boga i Njegovog stvorenja; primer posvećenika na zemlji koji postaje jedno sa Voljenim[6].

Rabija a je umrla u svojim 80-im [7]u Basri 801. N.e. (185. po Hidžri) a njena grobnica se nalazi van grada[1].

Filozofija uredi

Rabija je bila poznata po svojoj ekstremnoj pobožnosti. Odana asketkinja, na pitanje zašto je činila hiljadu obrednih molitvi danju i noću, odgovorila je:

Ne želim nikakvu nagradu za to; radim to da bi se Božiji poslanik oduševio time na Sudnjem danu i rekao ostalim poslanicima: Pogledajte šta je žena iz moje zajednice postigla.”[4]

Nikada nije tvrdila da je postigla jedinstvo sa Bogom, posvetila je svoj život približavanju Njemu. Govorila je:  „Da je svet u posedu jednog čoveka, to ga ne bi učinilo bogatim… jer je svet prolazan.”[4]

Ona je bila ta koja je prva iznela doktrinu Božanske ljubavi (arap. Ishq-e-Haqeeqi[8]) koja se smatra najvažnijim među ranim odricanjima, način pobožnosti koji će na kraju postati označen kao sufizam[3].

Poezija i mitovi uredi

Veliki deo poezije koja joj se pripisuje nepoznatog je porekla.  Nakon teškog života, spontano je postigla stanje samospoznaje. Na pitanje šeika Hasana al-Basrija kako je otkrila tajnu, odgovorila je rekavši:

Vi znate kako, ali ja znam kako - manje.”[9]

Jedan od mnogih mitova o njenom životu je da je oslobođena ropstva jer je njen gospodar mislio da je svetica nakon što je video kako je okružuje bela svetlost dok se moli. Plašio se za svoj život ako je zadrži kao robinju.

Feministička teorija bazirana na životu Rabije el Adevije uredi

Nekoliko aspekata sufizma sugeriše da su sufijske ideologije i prakse bile suprotne dominantnom društvu i njegovoj percepciji žena i odnosa između muškaraca i žena.  Priče koje detaljno opisuju život i praksu Rabije el Adevije pokazuju drugačije razumevanje uloge roda u društvu.  Njena uloga duhovne i intelektualne superiornosti prikazana je u nekoliko priča. Sufijski vođa Hasan al-Basri pričao je: „Proveo sam celu noć i dan sa Rabijom... nikad mi nije prošlo kroz glavu da sam muškarac niti joj je palo na pamet da je ona žena  ...kada sam je pogledao, video sam sebe kao duhovno nevrednog i praznog, a Rabiju kao istinski iskrenu i duhovno bogatu.”[10] Rabija je živela u celibatu kako bi se posvetila Bogu.

Anegdote uredi

Jednog dana, Rabija je viđena kako trči ulicama Basre noseći lonac vatre u jednoj ruci i kantu vode u drugoj. Kada su je pitali šta radi, rekla je: „Želim ugasiti džehenemsku (paklenu) vatru i spaliti dženetske (rajske) nagrade. One blokiraju put ka Bogu. Ne želim klanjati iz straha od kazne ili zbog obećanja nagrade, već samo iz ljubavi prema Bogu.”[11]

Reference uredi

  1. ^ a b v O’Donnell, Patrick S. (2006). „Rabi‘a Al-‘Adawiyya Al-Qaysiyya (95 or 99–185/714 or 717–801)”. The Biographical Encyclopedia of Islamic Philosophy: 394—395. doi:10.5040/9781474219624-0245. 
  2. ^ Smith, Margaret (1928). Rabi?a The Mystic and Her Fellow-Saints in Islam. Cambridge. ISBN 978-0-511-71079-7. OCLC 1030439432. 
  3. ^ a b Hanif, N. (2002). Biographical encyclopaedia of Sufis : Central Asia and Middle East (1st ed izd.). New Delhi: Sarup & Sons. ISBN 81-7625-266-2. OCLC 50171431. 
  4. ^ a b v Afsaruddin, Asma (2001). „Windows on the House of Islam: Muslim Sources on Spirituality and Religious Life, edited by John Renard. 439 pages, maps, notes, appendices, index. Berkeley, CA: University of California Press, 1998. $22.00 (Paper) ISBN 0-520-21086-7”. Middle East Studies Association Bulletin. 35 (1): 71—71. ISSN 0026-3184. doi:10.1017/s0026318400041602. 
  5. ^ Barnstone & Barnstone 1992, str. 90
  6. ^ Nasr, Seyyed Hossein (2013-11-05). „Islamic Spirituality”. doi:10.4324/9781315888200. 
  7. ^ Basri, Rabia; Begum, Wajeeha; Ansari, Zakir (2022-05-10). „Effect of an Unani formulation in Sayalan al-Rahim (Abnormal vaginal discharge)- A clinical study”. Current Traditional Medicine. 08. ISSN 2215-0838. doi:10.2174/2215083808666220510164355. 
  8. ^ Smith, Margaret. Rābiʻa the Mystic and her fellow-saints in Islam. ISBN 978-0-511-71079-7. OCLC 1187191877. 
  9. ^ al-Din Attar, Farid (2013-03-07). „Muslim Saints and Mystics”. doi:10.4324/9780203706855. 
  10. ^ „<sc>Leila Ahmed</sc>. <italic>Women and Gender in Islam: Historical Roots of a Modern Debate</italic>. New Haven: Yale University Press. 1992. Pp. viii, 296. $30.00”. The American Historical Review. februar 1993. ISSN 1937-5239. doi:10.1086/ahr/98.1.207. 
  11. ^ al-Din Attar, Farid (2013-03-07). „Muslim Saints and Mystics”. doi:10.4324/9780203706855. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi