Razgovor:Vuk Stefanović Karadžić/Arhiva 1

Arhiva 1 Arhiva 2


Prvi podnaslov

Nije da se namećem-no, ovo je, realno-malo. Evo što sam stavio na hr wiki, pa ako se komu da, neka stavi na ćirilicu i prevede na srpski, te korigira ono što misli da nije adekvatno.

U prvoj polovici 19. stoljeća, uz pomoć tadašnjih vrhunskih filologa, kao što su braća Grimm, austrijskih vlasti koje je predstavljao Jernej Kopitar -- Vuk Stefanović Karadžić je reformirao srpsku grafiju i pravopis, praveći veliki rez između dotadašnje slavenosrpske kulture i novog standarda. Karadžićeva kapitalna djela, među kojima se ističu prvo izdanje «Srpskog rječnika» (1818.), drugo, znatno prošireno (1852.), te prijevod Novoga Zavjeta (1847.), postavili su temelje za suvremeni srpski standardni jezik, a znatno su utjecala i na oblik hrvatskoga standardnoga jezika, ponajviše u fazi tzv. hrvatskih vukovaca ili mladogramatičara. Osnovna načela Karadžićeve reforme se mogu sažeti u tri točke:

  • izjednačavanje narodnog i književnoga jezika, tj. inzistiranje na folklornim jezičnim oblicima, za koje se smatralo da su pouzdan vodič zabilježen u narodnim pjesmama i poslovicama;
  • prijekid sa svim starijim oblicima srpske književnosti i pismenosti i novo utemeljenje standardnoga jezika bez oslona na tradiciju;
  • i, novoštokavski folklorni purizam, što se očitovalo u čišćenju jezika od crkvenoslavizama koji su identificirani kao ruskocrkvena naplavina koja ne odgovara glasovnoj i gramatičkoj strukturi srpskoga jezika.

Na tehničkoj razini, Karadžićeva reforma se manifestirala u novoj srpskoj ćirilici u kojoj su izbačeni nepotrebni poluglasovi, apsorbirani grafemi za lj, nj, dž koje je predlagao Sava Mrkalj, te uveden grafem j iz latinice. Novi fonološki pravopis, primjeren prozirnomu idiomu kakav je srpski, zamijenio je stariji tvorbeno-morfološki. Jezični supstrat je bila novoštokavska ijekavština («istočnohercegovačko-krajiško narječje»), koju je Vuk Karadžić stilizirao dijelom i prema hrvatskim pisanim djelima (tjerati mjesto ćerati, hoću mjesto 'oću). No, zbog utjecaja srpske građanske klase u Vojvodini i Srbiji, ta je reforma prihvaćena u nešto izmijenjenom obliku: ijekavski refleks jata je zamijenjen ekavskim (dete mjesto dijete). Srpski književni jezik ijekavskoga refleksa jata ostao je u Crnoj Gori, te među Srbima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Mir Harven 23:52, 1 Nov 2004 (CET)

Upravo sređujem članak sa tvojim podacima. Nego, primetih nešto: da li se po hrvatskoj normi "Novi zavet" piše velikim početnim slovom druge reči, ili je to bila tvoja omaška? --Miloš 06:33, 2 Nov 2004 (CET)

Vuk Stefanović kao grobar srbskoga jezika

Samo bih da primetim da jedino mi na celom svetu imamo fonetski pravopis, većina koristi etimološki, što su oni toliko glupi, a mi pametni nikada mi nije bilo jasno sve dok nisam pročitao esej Meše Selimovića " Za i protiv Vuka " gde čovek jasno i glasno kaže da je reforma jezika i prevođenje "Novog Zaveta" bilo u funkciji širenja uticaja katoličke crkve na istoku. Veoma je diskutabilno pitanje prevoda "Novoga Zaveta", pošto je prosto neverovatno da je to mogao da uradi Vuk, verovatnije je da je to bilo delo Jerneja Kopitara takođe u cilju rimokatoličke propagande. A da ne pominjemo laži da je Njegoš pisao narodnim jezikom, da bilo koji pisac i danas piše narodnim jezikom ili da će pisati. Zapravo o tome kako je gore narečeni Vuk upropastio i sahranio srbski jezik mogu se napisati tomovi.

Upravo se sjetih svog kuma, kad je prije dvije-tri godine morao da uči engleski, i on se svojevremeno požalio na Vuka Karadžića (ali u malo drukčijem kontekstu): „E, Vuče, Vuče! Kad dođe do Beča, što ne ode malo i do Londona?“ :) Ne sumnjam da je Vuk imao pomoć sa strane prilikom prevođenja "Novog Zavjeta", ali nisam baš sklon da povjerujem da je Rimokatolička crkva bila ta koja ga je potpomagala, iako cijenim i Mešu Selimovića. To što nijedan književnik danas ne piše narodnim jezikom nije Vukova krivica, sam Vuk se zaista i jeste zalagao za narodni jezik i on sam jeste pisao narodnim jezikom. Kao, uostalom, i Njegoš, koji je iste te 1847. godine kad je Vuk izdao prijevod "Novog Zavjeta", Branko Radičević svoje „Pesme“, a Đuro Daničić „Rat za srpski jezik i pravopis“, izdao svoj „Gorski vijenac“, pisan starim pravopisom, ali ipak na narodnom govoru. Da je Vuk radio zarad Rimokatoličke crkve, vjerujem da ne bi sakupljao srpske narodne umotvorine i širio srpske narodne običaje... Uostalom, nije li on govorio da su svi štokavci Srbi? A među štokavcima ima dosta onih koji se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci i Hrvati. Ovi potonji su, inače, rimokatolici. :) Da nam nije bilo Vuka, mi bismo i dalje pisali, kako on kaže, rugajući se tadašnjim književnicima i njihovom pravopisu, svak po svojem „vkusu“ ili po pravilima nake baba-Ranđije (nisam siguran da li je Ranđija, ali neku babu Vuk jeste prozivao :)). A to da smo mi Srbi pametniji od ostatka svijeta, lako se da zaključiti čak i bez Vuka. Pa mi imamo Teslu, Pupina, Andrića, Njegoša, pomenutog Selimovića... A takvo čeljade kao što je Vuk bio više se ne rađa, ni kod nas Srba ni bilo gdje u svijetu, vjeruj mi. Jedino Tolkin je mogao biti ravan njemu, jer je jedino još on bio u stanju da rekonstruiše čitav jezik iz korijena (dr Zamenhof, na primjer, tvorac jezika esperanta, nije na njihovom nivou, jer je esperanto sav jezik sazdan od pravila, tu nema izuzetata, a ajde ti smisli kao Tolkin jezik koji ima i izuzetke i glasovne promjene i sve to probaj da držiš u glavi; stvarno se vidi da je Tolkin imao vijuge i male sive ćelije bolje nego Herkul Poaro). A imaj u vidu i to što je Tolkin živio u dvadesetom vijeku, a Vuk početkom devetnaestog. Bio je samouk, jedan od malobrojnih pismenih među Srbima, raznim knjigama koje je imao Tolkin Vuk nije imao pristupa; da je Tolkin živio u Vukovo vrijeme, ko zna da li bi bio ravan njemu! A i takav mozak kao što je bio Tolkin je učio srpski jezik (ovaj Vukov, naravno, a ne onaj Ranđijin). I Tolkin je vidio u srpskom jeziku tu njegovu posebnost i ljepotu što je ima. :) Međutim, ako i dalje smatraš da je Vuk „grobar srbskoga jezika“, ti slobodno piši po svom „vkusu“... Demokratija, je li? ;) --Đorđe D. Božović (razgovor) 22:27, 28. mart 2006. (CEST)Odgovori

Tromb Vukovo delo u koje se svi vukovci toliko kunu uopste nije Vukovo. Ne branim stari pravopis koji je bio prevazidjen, ali novi ni u kom sluaju nije savrsen. Cirlica koju je navodno Vuk modifikovao nije njegovo delo. Vuku se jedino treba odati priznanje za skupljanje narodnih pesama i njihovo objavljivanje, a ostalo nije njegovo delo iako je on potpisivao. Reforma cirilice je u sustini delo Save Mrkalja, pravog genija koji je nazalost jako tuzno zavrsio. Prevod Svetog pisma isto nije Vukovo delo nego delo Djure Danicica, isto kao i delo 'Rat za srpski jezik i pravopis'. Sama namera za stvaranjem fonetskog alfabeta je vrlo jasna bila srpskoj crkvi jos tada. Naime fonetski pravopis je bio najlaksi put da se srpsko nacionalno bice okrnji. nacionalna obelezja su jezik, pismo i delimicno religija, svuda u svetu. Gubljenjem ili potiskivanjem cirilice, a najlaksi put za to je ovakva cirilica s koje se jako lako prelazi na latinicu, je u sustini najvise doprinela odnarodjavanju i preletanju Srba u susedna jata, narocito u hrvatsko. Svi katolici na Balkanu su Hrvati, iako s njima nemaju blage veze. Posto Srbi nisu ni narocito religiozni eto i druge uzgubljene karike u nacionalnom bicu, jezik nikada nismo poseban ni imali jer su svi jezici isti i ne postoji jasna i primetna razlika medju njima, tu mislim na hrvatski i srpski i novokreirani bosnjacki i famozni crnogorski. Inace Vukova reforma i novi pravopis nisu zvanicno prihvaceni ni od jedne zvanicne srpske institucije bili, ova modifikovana cirilica se prosto na mala vrata provukla medju Srbe. Sam Vuk inace nije imao nikava predznanja iz ove materije i manje vise bio je orudje u tudjim rukama, sto je on svakako uvideo i razumeo, mozda prekasno, ali je svakako bio svestan toga. Isti covek je uzimao iz srpskih manastira knjige, 'srbuje' i kao antikvitete ih prodavao evropskim bibliotekama, o njegovom neknjizevnom radu mogu da se napisu romani, bilo bi vrlo uzbudljivo i zanimljivo saznati cistu istinu, ovde nema prostora za toliko pisanje. Dakle sve u svemu uloga Vuka je mnogo vise negativna nego pozitivna. I jos jedna ispravka ovde a ko je uredio glavnu stranicu moze i to da unese. Nije samo Vilhelmina (Mina) Karadzic nadzivela oca. Vuk je imao i sina Dimitrija (1836-1883) koji se skolovan za oficira, sada bi mi rekli tehnicke sluzbe, ili inzenjerije. Bio je dobar pitomac, zavrsio je kao drugi u klasi. Sluzbovao je u Srbiji neko vreme, ali posto je bio kockar i pijanica procerdao je ocevo imanje Lagator, bio je stalno u dugovima, a sa sestrom Minom u manje vise losim odnosima, tako bar govori njihova prepiska. Odselio je u Rusiju, tamo dogurao do cina pukovnika. Ucestvovao je u srpsko turskim ratovima 1875/78. Umro je u negde u Rusiji, ne zna se gde je sahranjen.

"Prevod Svetog pisma isto nije Vukovo delo nego delo Djure Danicica"
Pa ko je rekao da je Vuk preveo Sveto pismo!!?? Vuk je preveo Nov zavet a Đuro Stari.--Ašhabad (razgovor) 23:05, 16. jun 2012. (CEST)Odgovori

Još malo o Vukovome uništavanju jezika

O tome koliko smo mi pametni u odnosu na ostatak sveta mislim da je bespredmetno raspravljati, Pupin i Tesla su otišli u Ameriku i tamo napravili to što su napravili, da su ostali u ovoj pametnoj ѕemlji mogli bi samo da plaču. No vratimo se Vuku i ideji o fonetskom pravopisu, kao veoma dobra i naoko lepa ideja ona se pre svega javila u razvijenim zemljama Zapada, ali zahvaljujući tome što su oni imali u to vreme razvijenu nauku pa tako i filologiju nikome nije palo na pamet da obogalji svoj jezik, i da napravi horde polupismenih ljudi u budućnosti. Mislim da ćemo se složiti da pismenih ljudi u nas ima veoma malo a onih koji poznaju jezik još manje, većina je polupismena iliti pismena za nuždu. Uništavanje korena reči u fonetskom pravopisu stvara ogromne probleme kao u pravilnom pisanju tako i razumevanju pojmova, a o pretvaranju gramatike u gomilu iѕuzetaka da ne govorimo. Ja lično nisam primetio da je naročito teško čitati originalno štampana Njegoševa dela, mislim na staru ortografiju i stari pravopis, koji je očigledno postojao i pre Vuka.

Ali ti odlično razumiješ ovaj obogaljeni jezik sa gramatikom prepunom izuzetaka koji danas koristimo? Štaviše, ti zaista i koristiš taj jezik, zar ne? Vjerujem da slavjanoserbski jezik ne bi baš najbolje razumio/razumjela? Da li si ikada probao da čitaš djela na slavjanoserbskom jeziku protiv koga se Vuk borio ili da li si probao da pišeš na njemu? Njegoševa djela nisu pisana tim jezikom; on jeste koristio staru azbuku, ali je pisao narodnim govorom za koji se Vuk zalagao. Njegošev jezik nije to za šta se ti zalažeš. Ono što je bilo prije Vuka, ono protiv čega se Vuk izborio - uz pomoć Njegoša, Daničića i drugih pisaca - to je slavjanoserbski jezik, jedna hibridna mješavina srpskoslovenskog jezika, ruskoslovenskog jezika, narodnog srpskog govora i čak dijelom i pravog ruskog jezika. Njime je bilo veoma lako pisati - samo piši kako ti padne na pamet, pošto slavjanoserbski nije imao tačno utvrđena gramatička pravila, ako ne znaš srpskoslovenski, stavi ruskoslovenski, ako ne znaš ni njega, stavi ruski, a ako ne znaš ni ruski, stavi narodni jezik. Ali, pored toga što ga je bilo veoma lako pisati, bilo je veoma teško razumjeti ga. Otkud znaš šta je pisac htio da kaže, kad svaki pisac piše kako sam najbolje zna? Ne znaš ni šta da očekuješ, da li srpski, da li ruski, da li staroslovenski. Ali kažem ti, ako baš misliš da je slavjanoserbski bolji od ovog Vukovog, ti slobodno piši slavjanoserbskim, ja bih te, hvala Bogu, razumio, ali čisto sumnjam da bi te razumio još neko u ovom, kako kažeš, polupismenom narodu. ;) --Đorđe D. Božović (razgovor) 19:40, 29. mart 2006. (CEST)Odgovori
Hah... Ovaj nepotpisani je žestok idiot (ali totalni) i to govorim pod punom odgovornošću.Gomila netačnih i neproverenih floskula...

Datumi

Elem,ono zbog čega sam došao-jeste li sigurni da je Vuk Stefanović Karadžić umro 7. a ne 2. februara? --Marko Radovanović 18:08, 31. avgust 2007. (CEST)

Jeste umro 7. februara, evo te informacije i u knjizi "Pisma Mine Karadžić Vukomanović". --Đorđe Stakić (r) 13:10, 3. septembar 2007. (CEST)Odgovori

A odakle ovaj datum 7. novembar kao datum rođenja? Prema Vukovom pisanju, on je rođen Mitrovdan, što je 26. oktobra po julijanskom kalendaru. To je danas 8. novembar, a tako je i obeležen dan 150 godina Vukovog rođenja. Međutim u 18. veku je to bio 6. novembar jer je 1800. i 1900. bila prosta po gregorijanskom kalendaru, te se razlika povećala za još dva dana u odnosu na julijanski. Tako je Osnivačka skupština Vukove zadužbine održana u to ime 6. novembra, prema preporuci akademika Đure Kurepe. U skladu sa preporukom Đure Kurepe sam uneo 6. novembar. -- JustUser  JustTalk 11:49, 24. decembar 2007. (CET)Odgovori

Razlike izmedju srpskog i hrvatskog jezika

Koja je razlika izmedju srpskog jezika i hrvatskog jezika? Ista ona razlika koja je izmedju engleskog jezika i americkog jezika; engleskog i kanadskog; engleskog i australijskog; spanskog i meksickog; spanskog i kubanskog; Samo sto je srpski jezik u ovim primerima ekvivalent engleskom i spanskom, a srpski i hrvatski ne mogu biti ravnopravni, jednaki ili ISTI! To su pogresni (izopaceni) stavovi. I TACKA!

U potpunosti se slažem s tobom u vezi s tom izopačenošću. Naime, mora biti da su lingvisti izopačeni, jer izopačenima zoveš njihove, je li, pogrešne stavove (a vjerovatno si kao i oni studirao slavistiku ili filologiju na kom veoma poznatom univerzitetu, objavio gomilu radova o razlikama između jezika srpskog i hrvatskoga, pa ti to daje za pravo da stavljaš tačke na svoje nacional-pseudolingvističke tvrdnje), jer inače, da nisu izopačeni (lingvisti), ne bi ni bili to što jesu, to jest ne bi se ni bavili tom naukom kojom se bave. :) (Možda baš zbog raznih usijanih glava koje se u sve niti jezikoslovne razumiju, šta misliš?) Dakle, imaš pravo, to ti niko ne može odreći, zbilja se radi o suštoj izopačenosti, ili možda radije, hvatanju zjala bez nekog vidljivog učinka (varijacija na temu Hamleta, jelte — hm, hm, nešto je trulo u državi srpskoj...). :) --Đorđe D. Božović (razgovor) 03:41, 16. mart 2008. (CET)Odgovori

Vuk i Dositej

Kasnije stiže u Beograd da upozna Dositeja Obradovića, učenog čoveka i prosvetitelja. Ovaj ga grubo otera od sebe i Vuk razočaran 1804. odlazi u Jadar i počinje da radi kao pisar kod Jakova Nenadovića.

Zna li se šta je tačno to bili i može li neko da uslika Vukov grob tamo u Sabornoj crkvi, ako se ne varam? -- Bojan  Razgovor  16:42, 9. maj 2008. (CEST)Odgovori

Jeste ispred Saborne crkve, videću ja da uslikam kad budem išao. --Đorđe Stakić (r) 22:19, 9. maj 2008. (CEST)Odgovori

Tromb. Da zaista se odigralo to izmedju Vuka i Dositeja. Vuk je trazio stipendiju od ustanicke Srbije, odnosno Sovjeta, pritom je izasao pred Dositeja obucen kao moderni evropljanin i uz to obrijanih brkova. Takav stav iznervirao je Dositeja koji se upinjao da organizuje kakvo takvo skolstvo po Srbiji i prikupi sto vise pismenih ljudi. To pismeni znaci onih koji su znali da citaju i pisu, ne obrazovanih, oni su se mogli u ustanickoj Srbiji na prste dve ruke da izbroje. Odnos medju njima nije postojao nisu bili u kontaktu, ali se zna da je Vuk lepio pamflete po beogradskim kapijama protiv Dositeja, a sve po nagovoru Ivana Jugovica. Posto tada nije bilo novina obracunavalo se pamfletima sa licnim ili politickim protivnicima. Posto nisu bili savremenici Vuk i Dositej nisu ni mogli biti u nekom odnosu, cak mislim d aDositej nije ni znao ko je Vuk, jer je Vuk za celu generaciju mladji. Grobovi i Vuka i Dositeja su ispred Saborne crkve u Beogradu, simetricno postavljeni u porti u odnosu na glavna vrata.

Godine

Imam želju da unapredim članak, jer je on jedan od najbitnijih za Vikipediju na srpskom jeziku, ako ne i najbitniji. Pitam ostale da li se slažu da li da obradim najvažnije godine Vukove refroeme detaljno ili...(1818, 1836, 1839, 1847, 1950)? Johnny B. Goode (razgovor) 13:59, 2. novembar 2009. (CET)Odgovori

Što kvalitetnije to bolje, slažem se, videćemo kako će to da izgleda i dalje komentarisati. --Đorđe Stakić (r) 21:44, 2. novembar 2009. (CET)Odgovori

Datum Vukovog rođenja

Što se tiče datuma rođenja, jeste Vuk Karadžić rođen na Mitrovdan, ali to je u 18. veku bilo 6. novembra po novom i 26. oktobra po starom kalendaru. U 20. i 21. veku Mitrovdan je 8. novembra po novom i 26. oktobra po starom kalendaru jer se razlika između kalendara povećala. U sledećem veku Mitrovdan će biti 9. novembra po novom kalendaru, a Božić 8. januara. --Đorđe Stakić (r) 23:55, 11. novembar 2009. (CET)Odgovori


Daodati Kategorija:Srpski prevodioci jer je preveo Novi zavet. --93.86.55.112 (razgovor) 19:26, 30. mart 2010. (CEST)Odgovori

Tehničke zvrčke

Jel' još neko vidi da sadržaj „beži“ iz članka? --ノワックウォッチメン 23:22, 22. februar 2013. (CET)Odgovori

Da, nešto nije u redu, ima velika praznina i u sredini te praznine se pojavljuju slova, neka je greška.--Soundwaweserb (razgovor) 23:25, 22. februar 2013. (CET)Odgovori

Verovatno e greska u klasi Unicode koja se koristi za tabelu. -- Bojan  Razgovor  23:39, 22. februar 2013. (CET)Odgovori

   Urađeno . --Lakisan97 (razgovor) 23:52, 22. februar 2013. (CET)Odgovori

Fotografije i Novčanice

178.149.33.53 (razgovor) 11:25, 14. avgust 2013. (CEST) Za pregled izbačenog dela straniceOdgovori


http://hr.izabelakolarfurjan.wikia.com/wiki/Biblija_ili_Sveto_Pismo_Staroga_i_Novoga_Zavjeta (Izabela Kolar Furjan Edž Libris - Ex Libris) http://hr.izabelakolarfurjan.wikia.com/wiki/Datoteka:IMG_8114.JPG - "INICIJAL SKZ NACRTAO JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ" (Izabela Kolar Furjan - http://hr.izabelakolarfurjan.wikia.com/wiki/Predlo%C5%BEak:Ex_Libris)

Njegova Dela?

Zar Vuk nije ništa napisao? Je ste li zaboravili da stavite njegova dela? Interesovalo bi me da znam da li je on pisao "srbski" ili "srpski" — Prethodni nepotpisani komentar ostavio je anonimni korisnik 62.167.57.80 (razgovor)

srbske a ne srpske novine

za period koji se navodi to su bili srbske novine

http://scc.digital.bkp.nb.rs/view/P-2588-1864&e=f&ID=2793&p=002&z=3&x=0&w=1366&h=649

http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/P-2588-1864

30.12.1869 izlazi posljednji broj pod imenom srbske novine http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/P-2588-1869

od 3.1.1870 to su srPske novine,pa u skladu sa tim treba i pisati,po meni! bilo bi nepravilno da ja pišem u članku srbske novine nakon 1870. http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/P-2588-1870

--Andrija (razgovor) 19:15, 3. januar 2015. (CET)Odgovori

Ako se opredjeljujete za nazive i datume iz dananjeg ugla gledanja, onda ne bi mogli napisati ni datume novina po julijanskom, već bi morali prebacivati u novi koledar. Piši kao što je tada bilo. --Andrija (razgovor) 19:19, 3. januar 2015. (CET)Odgovori

Vrati me na stranicu „Вук Стефановић Караџић/Архива 1”.