Rapir

дуг и танак, прав мач

Rapir (franc. rapière, engl. rapier) je dug i tanak, prav mač koji se koristio u južnoj i zapadnoj Evropi od sredine 16. do kraja 17. veka.[2][3]

Rapir / espada ropera
Rapir sa početka 17. veka.
TipMap
Mesto poreklaŠpanija[1]
Proizvodnja
Dizajniranoko 1500
Specifikacije
Težinaprosek 1 kg (2,2 lb)
Dužina oštriceprosek 104 cm (41 in)
Širinaprosek 2,5 cm (0,98 in) do oštrog vrha

Tip nožajednostruko ili dvostrano, pravo sečivo
Tip balčikasložena, zaštitna drška

Reč „rapir” se generalno odnosi na mač sa relativno dugom oštricom koji karakteriše zaštitni balčak koji je konstruisan da pruži zaštitu ruci koja rukuje mačem. Neki istorijski uzorci rapira takođe imaju široko sečivo postavljeno na tipičnu dršku rapira. Termin rapir može biti zbunjujući jer se ovo hibridno oružje može kategorisati kao vrsta mača. Iako bi sečivo rapira moglo biti dovoljno široko da seče do nekog stepena (ali ni blizu širih mačeva koji su se koristili u srednjem veku, kao što je dugački mač), dizajnirano je da izvodi brze i okretne napade. Oštrica se može naoštriti po celoj dužini ili naoštriti samo od centra do vrha (kao što je opisao Kapofero). Palavi;ini, majstor rapira 1670. godine, snažno je zagovarao upotrebu oružja sa dve oštrice. Tipičan primer bi bio težak 1 kg (2,2 lb) i imao bi relativno dugo i vitko sečivo od 2,5 cm (0,98 in) ili manje u širinu, 104 cm (41 in) ili više u dužinu i završava se oštrim šiljastim vrhom. Dužina sečiva kod dosta istorijskih primera, posebno italijanskih rapira iz ranog 17. veka, je znatno preko 115 cm (45 in) i može da dostigne čak 130 cm (51 in).[4]

Terminologija uredi

Termin rapir se pojavljuje i na engleskom i na nemačkom jeziku, skoro istovremeno, sredinom 16. veka, za lagani, dugi, šiljasti mač sa dve oštrice. To je pozajmica iz srednjefrancuskog espee rapiere, prvi put zabeležena 1474. godine.[5] Poreklo rapira je više nego verovatno špansko. Njegovo ime je „podrugljiv” opis španskog izraza „ropera”. Španski izraz se odnosi na mač koji se koristi sa odećom („espada ropera“, odevni mač), jer se koristi kao dodatak odeći, obično za modu i kao oružje za samoodbranu. Nemački rappier iz 16. veka opisivao je ono što se smatralo „stranim“ oružjem, uvezenim iz Italije, Španije ili Francuske.[6] Du Kang u svom srednjelatinskom rečniku citira oblik Rapperia iz latinskog teksta iz 1511. On predviđa izvođenje iz grčkog ραπίζειν „udariti“.[7] Adelung u svom rečniku iz 1798. beleži dvostruko značenje nemačkog glagola rappieren: „da mačujem sa rapirama“ na jednoj strani, a na drugoj „rasparati, rascepiti (posebno listove duvana)“.

Izrazi koje su koristili italijanski, španski i francuski majstori tokom procvata ovog oružja bili su jednostavno ekvivalenti „maču“, odnosno spada, espada, i épée (espée). Kada je bilo potrebno navesti vrstu mača, španski je koristio espada ropera („odevni mač“, zabeležen 1468), a italijanski je koristio spada da lato „bočni mač“ ili spada da lato a striscia (u savremenom italijanskom jednostavno striscia „traka"), koji se ponekad naziva i Stocco. Špansko ime je prvi put registrovano u las Coplas de la panadera, od Huana de Mene, napisanom između 1445. i 1450.[8]

Klements (1997) kategoriše udarne mačeve sa lošim reznim sposobnostima kao rapire, a mačeve sa dobrim ubodnim i reznim sposobnostima kao mačeve za sečenje i udar.[9]

Termin „rapir“ arheolozi takođe primenjuju na nepovezanu vrstu mača iz bronzanog doba.[10]

Nastanak i razvoj uredi

Sve do 16. veka mačevanje je, sa manjim izmenama, zadržalo slična obeležja kao u antičko doba: borilo se mačem i štitom, pri čemu je mač služio za napad, a štit za odbranu. Tek sa promenama vojne opreme- odbacivanjem oklopa u ratu-mačevanje poprima nova obeležja. U italijanskim državicama početkom 16. veka nastaje nova veština mačevanja, tzv. italijanska škola, u kojoj je bodu (ubadanju mačem) data prednost nad sečenjem. Italijan Ahil Maroco (ital. Achille Marozzo) objavio je 1536. prvo delo o mačevanju novim stilom (ital. Opera Nova chiamata Duello). Štit je postepeno zamenjen kratkim bodežom trouglastog sečiva, a krajem 16. veka bodež se potpuno odbacuje, pa se mačevalo samo rapirom-dugim i tankim mačem, koji je zbog male težine i velike brzine bio pogodan i za napad, i za odbranu-odbijanje (pariranje) udaraca. Španski učitelj mačevanja Heronimo de Karanco (šp. Jeronimo de Carranzo) prvi je propisao korake pri mačevanju, a u drugoj polovini 17. veka razvila se francuska škola mačevanja, u kojoj se pokreti mača kombinuju sa pokretima tela.[2]

Rapir je postao izuzetno moderan širom Evrope među bogatijim slojevima, ali nije bio bez svojih klevetnika. Neki ljudi, poput Džordža Silvera, nisu odobravali njegov tehnički potencijal i upotrebu u duelu na koju je stavljen.[11][12]

Do 1715. godine, rapir je u velikoj meri zamenjen lakšim malim mačem u većem delu Evrope, iako je prvi nastavio da se koristi, o čemu svedoče rasprave Donalda Makbejna (1728), P. J. F. Žirarda (1736) i Domenika Anđela (1787). Rapir i danas koriste oficiri papske Švajcarske garde.[13][14]

U popularnoj kulturi uredi

Modernoj publici rapiri su poznati iz brojnih ekranizacija Tri musketara Aleksandra Dime i Sirana de Beržeraka Edmona Rostana.[15][16]

Reference uredi

  1. ^ „Rapier sword.”. www.aceros-de-hispania.com. 
  2. ^ a b Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 171—172. 
  3. ^ Grimm, Deutsches Wörterbuch s.v. "Rapier" cites an Ordnance regulation of Speyer dated 1570 requiring all infantry to be equipped "with good, strong sidearms, namely, either two-handed [swords] or good rapiers" (mit guten starken seitenwehren, nemlich zu beiden händen, oder guten rappieren).
  4. ^ Wilson, William. „Rapiers”. Elizabethan Fencing and the Art of Defence. Northern Arizona University. Pristupljeno 16. 5. 2017. 
  5. ^ TFLi "1474 (Arch., JJ 195, pièce 1155 ds GDF.); 1485 rapiere (Archives du Nord, B 1703, f o 100 ds IGLF). Dér. de râpe*, la poignée trouée de cette épée ayant été comparée à une râpe (FEW t. 16, p. 672b, note 6)."
  6. ^ Meyers, Joachim (1570). A Thorough Description of the Free Knightly and Noble Art of Combat with All Customary Weapons. 
  7. ^ Du Cange, Glossarium mediae et infimae Latinitatis, s.v.:
    RAPER, Gladius longior et vilioris pretii, Gallice Raper. Monstræ Factæ apud Chassagniam: Claudius Jornandi habet unam bonam Rapperiam et unam dagam. Ducit Borellus a Græco ῥαπίζειν, Cædere.
    Raper adjective sumitur, in Lit. remiss. ann. 1474, ex Reg. 195. Chartoph. reg. ch. 1155: Icellui Pierre donna au suppliant de ladite espée Raper sur la teste, etc.
  8. ^ Onrubia de Mendoza, José (1975). Poetas cortesanos del siglo XV. Barcelona: Editorial Bruguera S.A. ISBN 84-02-04053-5. 
  9. ^ Clements, John (1997). Renaissance Swordsmanship: The Illustrated Book Of Rapiers And Cut And Thrust Swords And Their Use. Paladin Press. ISBN 978-0-87364-919-3. 
  10. ^ Molloy, Barry P. C. (9. 1. 2017). „Hunting Warriors: The Transformation of Weapons, Combat Practices and Society during the Bronze Age in Ireland”. European Journal of Archaeology. 20 (2): 280—316. doi:10.1017/eaa.2016.8 . 
  11. ^ „Paradoxes of Defence, by George Silver (1599)”. pbm.com. 
  12. ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2017-06-29. g. Pristupljeno 2015-04-11. 
  13. ^ „Startseite KiRaKa, Kinder, Kinderradio, WDR - Kinder”. Arhivirano iz originala 2021-03-10. g. Pristupljeno 2012-06-30. 
  14. ^ „Startseite Swiss Guard, Vatican City”. 
  15. ^ The Three Musketeers, Pristupljeno 2020-02-01 
  16. ^ Cyrano de Bergerac, Pristupljeno 2020-02-01 

Literatura uredi

  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. 
  • Kirby, Jared (2004). Italian Rapier Combat: Ridolfo Capo Ferro. Greenhill Books. ISBN 978-1-85367-580-5. 
  • Leoni, Tom. The Art of Dueling: 17th Century Rapier as Taught by Salvatore Fabris. Highland Village, TX: The Chivalry Bookshelf. 2005. ISBN 978-1-891448-23-2.
  • Leoni, Tom (2010). Venetian Rapier: The School, or Salle. Nicoletto Giganti's 1606 Rapier Fencing Curriculum. Freelance Academy Press. ISBN 978-0-9825911-2-3. 
  • Wilson, William E (2002). Arte of Defence: An Introduction to the Use of the Rapier. Highland Village, TX: The Chivalry Bookshelf. ISBN 978-1-891448-18-8. 
  • Windsor, Guy (2006). Duellists Companion: A Training Manual for 17th Century Italian Rapier. Highland Village, TX: The Chivalry Bookshelf. ISBN 978-1-891448-32-4. 
  • „Vadi Guards | PDF | Sword | Melee Weapons”. Scribd (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-18. 
  • Battistini, A., J. Venni and M. Rubboli, eds. Monomachia - Trattato dell'Arte della Scherma di Sandro Altoni Francesco. Rimini: Il Cerchio, 2007. Print. ISBN 88-8474-147-5
  • Butera, Matteo, Francesco Lanza, Jherek Swanger, and Reinier van Noort The Spada Maestra of Bondì di Mazo. Nordkisa, Norway: Van Noort, Reinier, (2016) ISBN 978-82-690382-0-0
  • Leoni, Tomasso, tr. The Complete Renaissance Swordsman: A Guide to the Use of All Manner of Weapons ~ Antonio Manciolino's Opera Nova (1531). Wheaton, IL: Freelance Academy Press, 2010. Print. ISBN 978-0-9825911-3-0
  • Leoni, Tomasso, tr. Venetian Rapier: The School, or Salle ~ Nicoletto Giganti's 1606 Rapier Fencing Curriculum. Wheaton, IL: Freelance Academy Press, 2010. Print. ISBN 978-0-9825911-2-3
  • Leoni, Tomasso. The Art of Dueling: Salvator Fabris' Fencing Treatise of 1606. Union City, Calif.: The Chivalry Bookshelf, 2004. Print. ISBN 978-1-891448-23-2
  • Mele, Gregory D., ed. In the Service of Mars: Proceedings from the Western Martial Arts Workshop 1999–2009, Volume I. Freelance Academy Press, 2010. Print. ISBN 978-0-9825911-5-4
  • Porzio, Luca, tr., and Gregory D. Mele. Arte Gladitoria: 15th Century Swordsmanship of Master Filippo Vadi. Union City, Calif.: The Chivalry Bookshelf, 2002. Print. ISBN 1-891448-16-1
  • Rubboli, Marco and A. Battistini, eds. Opera Nova di Antonio Manciolino. Rimini: Il Cerchio, 2008. Print. ISBN 88-8474-176-9
  • Rubboli, Marco, and Luca Cesari, eds. Anonimo Bolognese - L'Arte della Spada, Trattato di scherma dell'inizio del XVI secolo. Rimini: Il Cerchio, 2005. Print. ISBN 88-8474-093-2.
  • Rubboli, Marco, and Luca Cesari, eds. Flos Duellatorum - Manuale di Arte del Combattimento del XV secolo di Fiore dei Liberi. Rimini: Il Cerchio, 2002. Print. ISBN 88-8474-079-7
  • Rubboli, Marco, and Luca Cesari, eds. L'Arte Cavalleresca del Combattimento - De Arte Gladiatoria Dimicandi di Filippo Vadi. Rimini: Il Cerchio, 2001. Print. ISBN 88-8474-023-1
  • William M. Gaugler, Lance C. Lobo The History of Fencing: Foundations of Modern European Swordplay. (1997) ISBN 978-18-845281-6-3
  • Windsor, Guy. The Swordsman's Companion: A Modern Training Manual for Medieval Longsword. Union City, Calif.: The Chivalry Bookshelf, 2004. Print. ISBN 1-891448-41-2
  • Windsor, Guy. The Duellist's Companion: a Training Manual for 17th Century Italian Rapier. Highland Village, TX.: The Chivalry Bookshelf, 2006. Print. ISBN 1-891448-32-3
  • Leoni, Tom, tr. The Complete Renaissance Swordsman: A Guide to the Use of All Manner of Weapons ~ Antonio Manciolino's Opera Nova (1531). Wheaton, IL: Freelance Academy Press, 2010. 9-11. ISBN 978-0-9825911-3-0
  • Orioli, Emilio (20—21. 5. 1901). „La scherma a Bologna”. Il Resto del Carlino, Italy. Print. 
  • Nick Thomas, "Rapier The Art and Use of Fencing by Ridolfo Capo Ferro", Swordworks, UK (2007) [1]
  • Tom Leoni, "Ridolfo Capoferro's The Art and Practice of Fencing", Freelance Academy Press, Inc, USA (2011) [2]

Spoljašnje veze uredi