Raspoloživi dohodak

Raspoloživi dohodak predstavlja dohodak poslije plaćanja poreza. Dohodak koji stiče domaćinstvo, potrošač, iz različitih izvora (mjesečna nadnica, kamata, renta, profit) realizujući usluge faktora u njegovom vlasništvu na tržištu resursa, zove se tekućim dohotkom domaćinstva. Taj dohodak () namijenjen je jednim dijelom za plaćanje ličnih, to jeste personalnih poreza državi (), dalje za štednju (), a preostali dio namijenjen je tekućoj potrošnji (), u vidu takozvanih potrošačkih rashoda.[1]

U zrelim društvima od građana se očekuje da prvo podmire poreze prema državi i društvi, dok štednja, školovanje djece, i drugi izdaci su na drugom mjestu.[1]

Visina potrošačkih rashoda zavisi od mase dohotka, veličine poreza koje treba platiti i planirane štednje. Sredstva za potrošnju se mogu uvećati potrošačkim kreditima, prodajom dijela porodičnog bogatstva, dobijanjem donacija i tako dalje. Koliko će se donijeti robe u potrošačkoj torbi sa potrošačkog tržišta, to je već pitanje potrošačke tražnje i prilika na potrošačkom tržištu.[2]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Rebić & Đerić 2021, str. 104.
  2. ^ Rebić & Đerić 2021, str. 105.

Literatura

uredi