Raspoloživi dohodak
Ovaj članak se u velikoj meri ili u potpunosti oslanja na jedan izvor. |
Raspoloživi dohodak predstavlja dohodak poslije plaćanja poreza. Dohodak koji stiče domaćinstvo, potrošač, iz različitih izvora (mjesečna nadnica, kamata, renta, profit) realizujući usluge faktora u njegovom vlasništvu na tržištu resursa, zove se tekućim dohotkom domaćinstva. Taj dohodak () namijenjen je jednim dijelom za plaćanje ličnih, to jeste personalnih poreza državi (), dalje za štednju (), a preostali dio namijenjen je tekućoj potrošnji (), u vidu takozvanih potrošačkih rashoda.[1]
U zrelim društvima od građana se očekuje da prvo podmire poreze prema državi i društvi, dok štednja, školovanje djece, i drugi izdaci su na drugom mjestu.[1]
Visina potrošačkih rashoda zavisi od mase dohotka, veličine poreza koje treba platiti i planirane štednje. Sredstva za potrošnju se mogu uvećati potrošačkim kreditima, prodajom dijela porodičnog bogatstva, dobijanjem donacija i tako dalje. Koliko će se donijeti robe u potrošačkoj torbi sa potrošačkog tržišta, to je već pitanje potrošačke tražnje i prilika na potrošačkom tržištu.[2]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b Rebić & Đerić 2021, str. 104.
- ^ Rebić & Đerić 2021, str. 105.
Literatura
uredi- Rebić, Mladen; Đerić, Branko (2021). Osnovi ekonomije. Istočno Sarajevo: Centar za izdavačku djelatnost Ekonomskog fakulteta.