Ratni zločini su jedno od četiri međunarodna krivična dela u užem smislu. Najvažniji međunarodni ugovori koji regulišu ovu oblast jesu Ženevske konvencije iz 1949. godine i dva dopunska protokola iz 1977. godine. Na sličan način ovu oblast regulišu Rimski statut i Krivični zakonik Srbije.

Američki vojnik posmatra žrtve masakra u Malmediju (17. decembar 1944),[1] gde su Vafen-SS u Belgiji ubili 84 američka ratna zarobljenika.[2][3]
Suđenje zvaničnicma Trećeg rajha u Nirnbergu

Ratni zločin je kršenje zakona ratovanja koje dovodi do individualne krivične odgovornosti za radnje boraca u akciji, kao što su namerno ubijanje civila ili namerno ubijanje ratnih zarobljenika, mučenje, uzimanje talaca, nepotrebno uništavanje civilne imovine, obmana perfidijom, seksualno nasilje iz vremena rata, pljačku i za svakog pojedinca koji je deo komandne strukture koji naredi bilo kakav pokušaj počinjenja masovnih ubistava uključujući genocid ili etničko čišćenje, odbijanje uzimanja zarobljenika uprkos predaji, regrutaciju dece u vojsku i kršenje legalne proporcionalnosti i vojne neophodnosti.[4]

Formalni koncept ratnih zločina proizašao je iz kodifikacije međunarodnog običajnog prava koje se odnosilo na ratovanje između suverenih država, kao što su Liberov kodeks (1863) vojske Unije u Američkom građanskom ratu i Haške konvencije iz 1899. i 1907. za međunarodne rat.[4] Nakon Drugog svetskog rata, suđenja za ratne zločine lidera Sila osovine uspostavila su nirnberška pravna načela, kao što je da međunarodno krivično pravo definiše šta je ratni zločin. Godine 1949, Ženevske konvencije su pravno definisale nove ratne zločine i utvrdile da države mogu vršiti univerzalnu jurisdikciju nad ratnim zločincima.[4] Krajem 20. veka i početkom 21. veka, međunarodni sudovi su ekstrapolirali i definisali dodatne kategorije ratnih zločina primenljive na građanski rat.[4]

Ratni zločini u pravu Srbije uredi

Ratni zločini protiv civilnog stanovništva (član 372. KZ) uredi

Ratni zločini protiv civilnog stanovništva može biti izvršen za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije.

Propisani su mnogobrojni oblici radnje izvršenja ovog krivičnog dela koji su postavljeni alternativno. Te radnje se mogu kvalifikovati kao ovo krivično delo samo ako se njima krše pravila međunarodnog prava. U stavu 1 predviđeni su sledeći oblici radnje izvršenja:

  • napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica onesposobljena za borbu ili na pripadnike ili objekte humanitarnih organizacija ili mirovnih misija
  • napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo ili civilni objekti pod posebnom zaštitom međunarodnog prava
  • napad na vojne objekte za koje se znalo da će prouzrokovati stradanje civilnog stanovništva ili nanošenje štete civilnim objektima koje je u očiglednoj nesrazmeri sa očekivanim vojnim učinkom
  • telesne povrede, mučenja, nečovečna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti, prisilna sterilizacija, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacija, ili druge radnje kojima se narušava zdravlje ili nanose velike patnje
  • raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevođenje u drugu veru
  • prisiljavanje na trudnoću, prostituciju ili silovanja
  • primenjivanje mera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protivpravna lišavanja slobode i zatvaranja
  • lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje
  • proglašenje prava i radnji državljana neprijateljske strane zabranjenim, suspendovanim ili nedopuštenim u sudskom postupku
  • prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obaveštajnoj službi ili administraciji
  • prisiljavanje na službu u oružanim snagama lica mlađeg od osamnaest godina
  • prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjavanje stanovništva, protivpravno oduzimanje, prisvajanje ili uništavanje imovine u velikim razmerama koje nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje protivpravne i nesrazmerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrednosti domaćeg novca ili protivpravno izdavanje novca

U stavu 2 predviđeno je:

  • napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja sa opasnom snagom kao što su brane, nasipi i nuklearne elektrane
  • gađanje civilnih objekata koji su pod posebnom zaštitom međunarodnog prava, nebranjenih mesta i demilitarizovanih zona
  • dugotrajno i velikih razmera oštećenje prirodne okoline koje može štetiti zdravlju ili opstanku stanovništva

Teži oblik postoji kada se za vreme rata, oružanih sukoba ili okupacije naređuje ubijanje civilnog stanovništva ili kada se to naređenje izvršava (stav 3). Poseban oblik postoji kada se sopstveno civilno stanovništvo preseljava na okupiranu teritoriju.

Ratni zločin se može izvršiti naređivanjem ratnih zločina ili izvršenjem tih radnji. Izdavanjem naređenja delo je dovršeno i nije potrebno da je naređenje i izvršeno.

Iako se ovo krivično delo po pravilu vrši sa direktnim umišljajem, u nekim slučajevima dovoljan je i eventualni umišljaj.

Ratni zločini protiv ranjenika i bolesnika (član 373. KZ) uredi

Osnovna razlika u odnosu na krivično delo ratnog zločina prema civilnom stanovništvu jeste u pogledu pasivnog subjekta. Ovde se kao pasivni subjekt javljaju ranjenici, bolesnici, brodolomnici, sanitetsko ili versko osoblje.

Radnja izvršenja, pored oblika koji su identični sa radnjom ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (vršenje telesnih povreda, mučenja, nečovečnih postupaka, bioloških, medicinskih ili drugih naučnih eksperimenata, uzimanja tkiva ili organa radi transplantacije, ili nanošenje velikih patnji ili povreda telesnog integriteta ili zdravlja), može se sastojati i u protivzakonitom i samovoljnom uništavanju ili prisvajanju u velikim razmerama sanitetskog materijala, sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih jedinica i ustanova, pod uslovom da to nije opravdano vojnim potrebama.

I kod ovog krivičnog dela potrebno je da su ove radnje u suprotnosti sa pravilima međunarodnog prava.

Krivično delo se može izvršiti samo za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije.

I ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika ima teži oblik koji postoji u slučaju kada se za vreme rata oružanog sukoba ili okupacije naredi da se prema ranjenicima ili bolesnicima vrše ubistva, ili ko takvo delo izvrši (stav 2).

Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika (član 374. KZ) uredi

Kod ovog krivičnog dela predviđeno je više alternativno propisanih radnji izvršenja koje se mogu svrstati u tri grupe:

  • težak napad na život i telo ratnih zarobljenika (istovetno kao kod prvog oblika prethodnog krivičnog dela)
  • prisiljavanje na vršenje službe u oružanim snagama neprijatelja
  • lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje

Delo postoji samo ako je neka od ovih radnji izvršena kršenjem pravila međunarodnog prava.

I ovaj ratni zločin ima teži oblik koji postoji onda kada se za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi da se vrše ubistva prema ratnim zarobljenicima ili kada se takvo delo izvrši (stav 2).

U odnosu na sva tri krivična dela ratnih zločina propisanih u KZ predviđena je njihova nezastarivost, kako u pogledu gonjenja tako i u pogledu zvršenja kazne.

Upotreba nedozvoljenih sredstava borbe (član 376. KZ) uredi

Ovo i naredna dva krivična dela spadaju u ratne zločine u širem smislu, iako ih KZ ne naziva tako izričito.

Ovo krivično delo čini onaj ko za vreme rata ili oružanog sukoba naredi da se upotrebe borbena sredstva ili način borbe koji su zabranjeni pravilima međunarodnog prava, ili ih sam upotrebi (stav 1). Izvršilac je dakle kako neposredni izvršilac tako i naredbodavac. Da bi se u konkretnom slučaju utvrdilo da li su upotrebljena zabranjena sredstva ili zabranjen način borbe, potrebno je imati u vidu niz međunarodnih akata i propisa, Martensovu klauzulu i odredbu člana 35. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije.

Kvalifikovan oblik ovog krivičnog dela predviđen je u stavu 2 i postoji kada je usled vršenja osnovnog oblika došlo do smrti više lica.

Krivično delo ima i poseban oblik čija radnja izvršenja jeste pozivanje na upotrebu ili pripremanje upotrebe oružja čija je upotreba zabranjena (stav 3).

Krivično delo se može izvršiti samo s umišljajem, koji obuhvata i svest učinioca da je njegov postupak nedozvoljen, ali nije neophodna da bude svestan da krši pravila međunarodnog prava. Posledica dela iz stava 2 (smrt više lica) može biti obuhvaćena kako umišljajem, tako i nehatom učinioca.

Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja (član 378. KZ) uredi

Osnovni oblik ovog krivičnog dela vrši onaj ko kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata ili oružanog sukoba ubije ili rani neprijatelja koji je odložio oružje ili se bezuslovno predao ili nema sredstava za odbranu.

Osnovni oblik ovog krivičnog dela (stav 1) može se izvršiti sa direktnim i eventualnim umišljajem. Umišljaj mora obuhvatiti kako lišavanje života odnosno ranjavanje, tako i činjnicu da je neprijatelj onesposobljen za borbu usled jedne od tri navedene okolnosti. Učinilac ne mora biti svestan da je svojim postupkom povredio pravila međunarodnog prava jer ta okolnost spada u objektivni uslov inkriminacije.

Teži oblik postoji ukoliko je ubistvo neprijatelja izvršeno na podmukao način ili iz niskih pobuda (stav 2) dok najteži oblik postoji u slučaju kada je delo izvršeno iz koristoljublja ili ako je ubijeno više lica.

Poseban oblik predviđen je u stavu 4. ovog člana kojim se inkriminiše izdavanje naređenja da u borbi ne sme biti preživelih pripadnika neprijatelja, kao i vođenje borbe protiv neprijatelja na toj osnovi.

Dok kod posebnog oblika iz stava 4, upravo izdavanje naređenja predstavlja radnju izvršenja, izdavanjem naređenja se ne može izvršiti osnovni oblik ovog krivičnog dela. Lice koje bi takvo naređenje izdalo, odgovaralo bi kao podstrekač.

Protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih (član 379. KZ) uredi

Ovo krivično delo sastoji se u protivpravnom oduzimanju stvari od ubijenih ili ranjenih na bojištu (stav 1). Unošenje elementa protivpravnosti je potrebno zato što postoje stvari čije je oduzimanje dozvoljeno (oružje, određeni drugi predmeti). Osim neposrednog oduzimanja stvari od ubijenih ili ranjenih na bojištu, radnju izvršenja predstavlja i naređivanje da se vrši oduzimanje. Izdavanjem naređenja delo je dovršeno i nije potrebn da je naređenje i izvršeno. Delo može učiniti i civilno lice.

Delo se može izvršiti samo sa umišljajem. Učinilac mora biti svestan protivpravnosti svoh delovanja, budući da je protivpravnost obuhvaćena zakonskim opisom krivičnog dela kao njegovo bitno obeležje.

Teži oblik postoji kada je delo učinjeno na svirep način ili kada je vrednost oduzetih stvari preko 450.000 dinara (stav 2) a najteži oblik postoji kada vrednost oduzetih stvari prelazi milion dinara.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Glass, Maj. Scott T. „Mortuary Affairs Operations at Malmedy — Lessons Learned from a Historic Tragedy”. 
  2. ^ Cole, Hugh M. (1965). „Chapter V: The Sixth Panzer Army Attack”. The Ardennes. United States Army in World War II, The European Theater of Operations. Washington, D.C.: Office of the Chief of Military History. Arhivirano iz originala 7. 8. 2010. g. Pristupljeno 12. 7. 2010. 
  3. ^ MacDonald, Charles (1984). A Time For Trumpets: The Untold Story of the Battle of the Bulge . Bantam Books. ISBN 0-553-34226-6. 
  4. ^ a b v g Cassese, Antonio (2013). Cassese's International Criminal Law (3rd izd.). Oxford University Press. str. 63—66. ISBN 978-0-19-969492-1. Arhivirano iz originala 29. 4. 2016. g. Pristupljeno 5. 10. 2015. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi