Ratovi Ride
Ratovi Ride (arap. حروب الردة), takođe poznati i kao Ratovi apostaze je naziv za niz vojnih pohoda koje je 632. i 633. vođa arapskih muslimana, kalif Ebu Bekr poduzeo protiv arapskih plemena koja su se pobunila protiv njegovog kalifata neposredno nakon smrti proroka Muhameda.[1] Tradicionalni muslimanski istoričari te sukobe smatraju verskima, odnosno kao motiv pobune navode apostazu arapskih plemena i odbacivanje tek prihvaćenog islama; savremeni i ne-muslimanski istoričari, ipak, smatraju da su motivi pobune bili politički, odnosno odbijanje autoriteta novouspostavljene arapske islamske države. U svakom slučaju, muslimani su pod Ebu Bekrom u roku od samo nekoliko meseci uspeli da uguše ustanke, a do 633. I da nametnu vlast na područjima današnjeg Bahreina, Omana i Jemena, odnosno na celom Arabijskom poluostrvu. Tako konsolidovana islamska država je mogla već za nekoliko godina da krene u spektakularne pohode protiv susednih ne-muslimanskih velesila - Vizantijskog i Persijskog carstva.
Reference
uredi- ^ Laura V. Vaglieri in The Cambridge History of Islam, p.58
Literatura
uredi- Fred McGraw Donner (1986). The Early Islamic Conquests. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-05327-1.
- Elias S. Shoufani (1973). Al-Riddah and the Muslim conquest of Arabia. Toronto. ISBN 978-0-8020-1915-8.
- Meir J. Kister: The struggle against Musaylima and the conquest of Yamama. In: Jerusalem Studies in Arabic and Islam, 27 (2002)
- Ella Landau-Tasseron: The Participation of Tayyi in the Ridda. In: Jerusalem Studies in Arabic and Islam, 5 (1984)