Romanopisac je autor ili pisac romana.

Pisaća mašina Vilijama Foknera u njegovoj kancelariji u Rouan Ouku, koju sada održava Univerzitet Misisipija u Oksfordu kao muzej

Romanopisci često pišu i u drugim žanrovima i fikcije i nefikcije. Neki romanopisci su profesionalni romanopisci, pa tako zarađuju za život pisanjem romana i druge beletristike, dok drugi teže da se izdržavaju na ovaj način ili pišu kao zanimanje. Većina pisaca se bori da objavi svoj debitantski roman, ali kada se jednom objavi, oni često i dalje objavljuju, iako vrlo mali broj njih postanu književne slavne ličnosti, čime stiču prestiž ili značajan prihod od svog rada.[1]

Romanopisci dolaze iz različitih sredina i društvenih klasa, i to često oblikuje sadržaj njihovih dela. Javna recepcija dela romanopisca, komentarisanje književne kritike i inkorporisanje sopstvenih iskustava od strane pisca u dela i likove mogu dovesti do toga da se lični život i identitet autora povezuju sa fiktivnim sadržajem romana. Iz tog razloga, na okruženje u kome romanopisac radi i na recepciju njihovih romana od strane javnosti i izdavača može uticati njihova demografija ili identitet; važni među ovim kulturno-konstruisanim identitetima su pol, seksualni identitet, društvena klasa, rasa ili etnička pripadnost, nacionalnost, religija i povezanost sa mestom. Slično tome, neki romanopisci imaju kreativne identitete izvedene iz njihovog fokusa na različite žanrove fikcije, kao što su kriminal, ljubavni ili istorijski romani.

Izvori uredi

  1. ^ Kundera, Milan (9. 10. 2006). „What is a Novelist?”. The New Yorker (Life and Letters Section): 40.