Ружични венац

Ružični venac (Ružičnій vѣnacъ) ili Mesecoslov ili Mesjacoslov (Mѣsяcoslovъ) je kalendar koji je izlazio od 1835. godine do 1845. godine, prvo u Budimu, a kasnije u Novom Sadu. Po karakteru podseća na crkvene kalendare.[1]

Ružični venac
Naslovna strana za 1845.
Format13 cm
Osnivanje1835.
JezikSrpski
Ukidanje1845.
SedišteBudim, Novi Sad

Istorijat uredi

Ružični venac izlazio je od 1835. godine u Budimu, u Kraljevskoj univerzitetskoj štampariji. Za godinu 1842. i 1845. mesto izdanja je Novi Sad. Tokom 1835, 1836. i 1837. godine uporedo su izlazili i Ružica i Ružični venac i izdavač im je isti. Ipak, ova dva kalendara se bitno razlikuju i namenjena su potpuno različitoj čitalačkoj publici. Na naslovnim stranama je jasno napisan različit štampar. Ružičin venac je ozbiljan zvanični kalendar vrlo blizak po rešenju crkvenim mesecoslovima. Naglašen je kalendarski tabak, a prostor za književnost je izuzetno smanjen.[2] Ružični venac za 1842. i 1845. izlazi u Novom Sadu. Prelaskom u Novi Sad dosta se nemarno uređuje i kritikuje. Zato je godište za 1845. najbliže književnoj periodici. Te poslednje godine urednica je Jekaterina Janković

Tipografija uredi

Od godine 1835. uporedo izlaze i Ružica i Ružični venac i na naslovnim stranama se javlja ovalni venac od ruža. Ružični venac ili Mesecoslov ima na naslovnoj strani venac isprepleten od ruža, ali je naopačke postavljen. Rešenje naslovne strane Ružice je oval od ružičnog venca gde je ucrtan Amor sa strelom.[3] U novosadskom kalendaru izmenjen je crtež na naslovnoj strani. Nalazi se pravougaonik išpartan crvenim linijama, a u sredini, u belom polju, ubačen je znatno manji i drugačiji venac, takođe napravljen od isprepletenih ruža. Godine 1844. Aleksandar Andrić oštro kritikuje Ružičin venac. Kritikuje i jezik jer bi takva publikacija trebalo da ima ulogu knjige za narod. Jekaterina Janković odgovara u Ružičnom vencu za 1845. godinu na te kritike. [3]

Pesmice krasnim Srbkinjama posvećene, 1845.
Pesma Karađorđeva, 1845.

Tematika uredi

Tematika je bliska crkvenim kalendarima. U njemu se pored astroloških predskazanja i tabaka kalendara, objavljuju šematizmi bečkog dvora i Vojne krajine. Objavljuju se i pregledi iz savremenog vremena. Književnoj rubrici je posvećeno malo prostora i ona je poučna i anegdotskog tipa. Posle 1840. godine nestaju drastične razlike u tematici Ružice i Ružičnog venca i oba postaju bliska

književnim časopisima iz tog vremena.[3] Ta bitna promena je naročito izražena za Ružični venac za 1845. godine. Cela jedna književna rubrika su Pesmice krasnim Srbkinjama posvećene.[4]

 
Šesto prodolženie vojne
  • Anegdotska književna rubrika
  • Istorijski tekstovi posvećeni Vojnoj krajini
  • Vesti iz savremenog života

Istorija Vojne krajine uredi

Godine 1837. publikovana je istorija Vojne granice do 1801. godine (Serbski i iliričeski konjanici). Ovi istorijski tekstovi naći će se i u kasnijim godištima. Godine 1841. se objavljuje Prodolženіe voйne odъ zasluga granički konяnika [1796-1797].[1] Godine 1842. se nalazi Šesto produženije vojne od zasluga granični Katana, a naznačuje se da će sedmo produženje biti u 1843. godini. Ovo govori u prilog tome da je Ružični venac zvanični državni kalendar.[3]

Saradnici uredi

  • Teodor Radičević
  • Milutin Popović
  • Ignjat Utešinović

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Ružičnіҋ vѣnacъ ili Mѣsяcoslovъ : za lѣto 1841. Eže єstь prostoє, sirѣčь 365 dneй sostoящee. - U Novomъ-Sadu : pečatano kodъ G. Pavla Іankovića C. K. Priv. Tѵpografa, [1840]. - 91, [21] str. ; 13 cm
  2. ^ Grbić, Dragana; Miljković, Milan. „Selektivna bibliografija naučnih radova o periodici saradnika projekta” (PDF). Periodika. Pristupljeno 25. 9. 2020. 
  3. ^ a b v g Maticki, Miodrag (1989). „Kalendar Ružica i mesecoslov Ružični venac”. Zbornik Matice srpske za književnost i jezik. XXXVII/2: 211—214. 
  4. ^ RUŽIČNІЙ vѣnacъ ili Mesяcoslovъ : za lѣto 1845. eže єstь prostoe, sirѣčь 365 dneй sostoящeє. - U Novomъ Sadu : Izъ Tіpografіe Ekatarine Іankovića Vdove, [1845]. - 79 str. ; 13 cm

Spoljašnje veze uredi