Kit Rupert Merdok (engl. Keith Rupert Murdoch; rođen 11. marta 1931. godine u Australiji) je australijsko-američki medijski magnat i direktor, menadžer i jedan od glavnih akcionara Njuz korporacije.[3] Preko svoje kompanije Njez Korp, on je vlasnik stotina lokalnih, nacionalnih i međunarodnih izdavačkih kuća širom sveta, uključujući UK (San i Tajms), Australiju (Dejli Telegraf, Herald San i Australijan) , u SAD (Val Strit Džurnal i Njujork Post), izdavač knjiga Harper Kolins i televizijski kanali Skaj Njuz Australija i Foks Njuz (preko Foks korporacije). Takođe je bio vlasnik Skaja (do 2018), 21. Senčuri Foksa (do 2019), i sada ugašenih News of the World.

Rupert Merdok
Rupert Merdok
Puno imeKit Rupert Merdok
Ime po rođenjuKeith Rupert Murdoch
Datum rođenja(1931-03-11)11. mart 1931.
Mesto rođenjaMelburnAustralija
DržavljanstvoAustralijsko (1931–1985)
Američko (naturalizovan 1985)[a]
ZanimanjePredsednik i izvršni direktor kompanije Njuz korporacija (1980–2013)
Izvršni predsednik Njuz Korpa (2013–sadašnjost)
Predsednik i izvršni direktor 21. Senčuri Foksa (2013–2015)
Izvršni kopredsednik 21. Senčuri Foksa (2015–2019)
Vršilac dužnosti izvršnog direktora Foks Njuza (2016–2018)
Predsednik Foks Njuza (2016–2019)
Predsednik Foks korporacije (2019–sadašnjost)
Neto vrednostRastUS$21,9 milijardi (februar 2021)[1]
NagradeKompanjon Australijskog reda (1984)[2]

Nakon očeve smrti 1952. godine, Merdok je preuzeo vođenje časopisa The News, malih novina u Adelaidi u vlasništvu njegovog oca. Pedesetih i šezdesetih godina Merdok je kupio brojne novine u Australiji i na Novom Zelandu, pre nego što se proširio u Ujedinjeno Kraljevstvo 1969. godine, preuzevši News of the World, čemu je sledio The Sun. Godine 1974, Merdok se preselio u Njujork, da bi se proširio na američko tržište; međutim, zadržao je interese u Australiji i Britaniji. Godine 1981, Merdok je kupio The Times, svoje prve britanske novine velikog formata, i 1985. godine postao je naturalizovani američki državljanin, odričući se australijskog državljanstva, kako bi zadovoljio zakonski uslov za vlasništvo američke televizijske mreže.[4][5][6]

Godine 1986, željan da usvoji novije tehnologije elektronskog izdavanja, Merdok je konsolidovao svoje štamparske operacije u Velikoj Britaniji u Londonu, izazivajući žestoke industrijske sporove. Njegova holding kompanija Njuz korporacija kupila je kompanije Twentieth Century Fox (1985), HarperCollins (1989),[7] i The Wall Street Journal (2007). Merdok je formirao britansku radiodifuzionu kompaniju BSkyB 1990. godine, a tokom 1990-ih proširio se na azijske mreže i južnoameričku televiziju. Do 2000. godine Merdokova Njuz korporacija posedovala je preko 800 kompanija u više od 50 zemalja, sa neto vrednošću od preko 5 milijardi dolara.

U julu 2011. Merdok se suočio sa optužbama da su njegove kompanije, uključujući News of the World, u vlasništvu Njuz korporacije, redovno hakovale telefone slavnih osoba, kraljevske porodice i javnih građana. Merdok se suočio sa policijskim i vladinim istragama podmićivanja i korupcije od strane britanske vlade i FBI istraga u SAD.[8][9] Dana 21. jula 2012, Merdok je dao ostavku na mesto direktora Njuz Internašonala.[10][11]

Mnogi Merdokovi listovi i televizijski kanali optuženi su za pristrasno i obmanjujuće izveštavanje da bi podržali njegove poslovne interese[12][13][14] i političke saveznike,[15][16][17] a neki su njegov uticaj pripisali glavnim politička zbivanjima u Velikoj Britaniji, SAD i Australiji.[15][18][19]

Vidi još

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Australijsko državljanstvo je izgubljeno 1985. godine (prema S17 Australijskog zakona o državljanstvu iz 1948) sticanjem američkog državljanstva.

Reference

uredi
  1. ^ „Forbes profile: Rupert Murdoch”. Forbes. Arhivirano iz originala 9. 6. 2017. g. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  2. ^ „Honours”. Government of Australia. Arhivirano iz originala 11. 6. 2010. g. Pristupljeno 27. 2. 2010. „AC AD84. For service to the media, particularly the newspaper publishing industry 
  3. ^ „10 Most Influential Media Moguls in History”. Business Pundit (na jeziku: engleski). 20. 7. 2011. Arhivirano iz originala 6. 6. 2017. g. Pristupljeno 1. 6. 2017. 
  4. ^ The encyclopedia of the history of American management (2005) Morgen Witzel Continuum International Publishing Group p393 ISBN 978-1-84371-131-5
  5. ^ Belfield, Richard; Hird, Christopher; Kelly, Sharon (1991). Murdoch, The Decline of an Empire. London: Fulcrum Productions. ISBN 0356203395. 
  6. ^ „Rupert Murdoch | Australian-American publisher”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 31. 3. 2019. g. Pristupljeno 1. 6. 2017. 
  7. ^ „Rupert Murdoch faces authors' revolt”. BBC. 1. 3. 1998. Arhivirano iz originala 11. 10. 2017. g. Pristupljeno 24. 7. 2011. 
  8. ^ „Phone hacking: David Cameron announces terms of phone-hacking inquiry”. The Telegraph. London. 13. 7. 2011. Arhivirano iz originala 15. 7. 2018. g. Pristupljeno 13. 7. 2011. 
  9. ^ Ed Pilkington in New York, Andrew Gumbel and agencies (14. 7. 2011). „FBI to investigate News Corporation over 9/11 hacking allegations”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 22. 6. 2012. g. Pristupljeno 24. 4. 2012. 
  10. ^ „Rupert Murdoch resigns as News International director”. BBC News. London. 21. 7. 2012. Arhivirano iz originala 30. 1. 2016. g. Pristupljeno 21. 7. 2012. 
  11. ^ Burns, John F.; Somaiya, Ravi (23. 7. 2012). „Murdoch Resigns From His British Papers' Boards”. The New York Times. Arhivirano iz originala 5. 10. 2017. g. Pristupljeno 18. 2. 2017. 
  12. ^ Davies, Anne (21. 9. 2018). „Follow the money: how News Corp wields power to defend its interests”. The Guardian. Arhivirano iz originala 14. 9. 2020. g. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  13. ^ Shafer, Jack (8. 5. 2007). „Eight more reasons to distrust Rupert Murdoch.”. Slate Magazine (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 8. 2020. g. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  14. ^ James Barron and Campbell Robertson (19. 5. 2007). „Page Six, Staple of Gossip, Reports on Its Own Tale”. The New York Times. Arhivirano iz originala 2. 2. 2017. g. Pristupljeno 19. 5. 2007. „The harshest criticism of Mr. Murdoch from within Dow Jones has been that he is willing to contort his coverage of the news to suit his business needs, in particular that he has blocked reporting unflattering to the government of China. He has invested heavily in satellite television there and wants to remain in Beijing’s favor. 
  15. ^ a b Stack, Liam (3. 4. 2019). „6 Takeaways From The Times's Investigation Into Rupert Murdoch and His Family”. The New York Times. Arhivirano iz originala 12. 8. 2020. g. Pristupljeno 12. 9. 2020. „Fox News has long exerted a gravitational pull on the Republican Party in the United States, where it most recently amplified the nativist revolt that has fueled the rise of the far right and the election of President Trump. Mr. Murdoch’s newspaper The Sun spent years demonizing the European Union to its readers in Britain, where it helped lead the Brexit campaign that persuaded a slim majority of voters in a 2016 referendum to endorse pulling out of the bloc. Political havoc has reigned in Britain ever since. And in Australia, where his hold over the media is most extensive, Mr. Murdoch’s outlets pushed for the repeal of the country’s carbon tax and helped topple a series of prime ministers whose agenda he disliked, including Malcolm Turnbull last year. 
  16. ^ Alcorn, Gay (10. 5. 2019). „Australia's Murdoch moment: has News Corp finally gone too far?”. The Guardian. Arhivirano iz originala 7. 9. 2020. g. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  17. ^ Bruce Page (27. 10. 2011). The Murdoch Archipelago. Simon and Schuster. ISBN 978-1-84983-780-4. Arhivirano iz originala 27. 10. 2020. g. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  18. ^ James Thomas (7. 5. 2007). Popular Newspapers, the Labour Party and British Politics. Routledge. ISBN 978-1-135-77373-1. 
  19. ^ Mahler, Jonathan; Rutenberg, Jim (3. 4. 2019). „How Rupert Murdoch's Empire of Influence Remade the World”. The New York Times. Arhivirano iz originala 26. 4. 2019. g. Pristupljeno 26. 4. 2019. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi