Ručna bomba

Врста оружја

Ručna bomba je eksplozivna naprava koja se baca rukama. Služi za uništavanje, privremeno i trajno onesposobljavanje, i omamljivanje žive sile, kao i uništavanje materijalnih dobara. Često se pod uticajem engleskog pogrešno naziva granatom ili ručnom granatom - engl. hand grenade. Ručna bomba sa poteznim upaljačem sa oprugom se kolokvijalno naziva „kašikara”.

Bomba se sastoji od tela, eksplozivnog punjenja i upaljača sa sporogorećom smešom. Zavisno od konstrukcije, aktivira se udarom o čvrst predmet ili otpuštanjem ručice upaljača. Udar ili otpuštanje opruge aktiviraju kapislu, koja pali sporogoreću smešu koja posle kraćeg vremena aktivira eksplozivno punjenje. Postoji više vrsta ručnih bombi kao što su fragmentacione, visokoeksplozivne, potresne i dimne.

Fragmentacione bombe su verovatno najčešće u modernim vojskama. To su ubojna sredstva konstruisana za rasipanje šrapnela pri detonaciji. Telo je generalno napravljeno od tvrdog sintetičkog materijala, livenog gvožđa ili čelika, koji obezbeđuje ograničenu fragmentaciju u vidu krhotina i rascepa, iako se u modernim bombama obično koristi preformirana matrica fragmentacije unutar bombe. Prethodno formirana fragmentacija može biti sferična, kockasta, ili sa urezanom žicom. Ručne bombe mogu biti ofanzivne ili defanzivne. Defanzivne su konstruisane tako da detoniraju bilo nakon dužeg vremenskog kašnjenja ili nakon udara.[1] Paličaste bombe imaju dugačku ručku koja je direktno pričvršćena za bombu, pružajući polugu za bacanje na veću udaljenost, po ceni dodatne težine i dužine. Pojam „palična bomba” obično se odnosi na nemački Stielhandgranate model bombe razvijene tokom Prvog svetskog rata i uveden u naoružanje 1915 godine. Bomba koristi upaljač koji funkcioniše putem trenja. Taj metod je bio neuobičajen u drugim zemljama, ali se često koristio za nemačke bombe.

Ručna bomba je formacijski obavezna u sastavu naoružanja vojnika kao i policijskih snaga posebnih namena. Bombaši su vojnici specijalizovani za bacanje bombi.[2]

Građa

uredi

Ručna bomba se sastoji od tela, upaljača i eksplozivnog punjenja. Upaljač se sastoji od tela, inicijalne kapisle, sporogoreće smeše i detonirajuće kapisle.

Princip dejstva

uredi

Zavisno od konstrukcije, bomba je zaštićena od slučajnog aktiviranja navojnim poklopcem ili osiguračem. Nakon odvijanja poklopaca i udara o čvrsti predmet ili vađenja osigurača i otpuštanja ručice upaljača, aktiviranja se inicijalna kapisla. Ona pali sporogoreću smešu čiji je zadatak da odloži eksploziju na nekoliko sekundi kako bi bomba mogla biti bezbedno bačena. Sporogoreća smeša potom aktivira detonirajuću kapislu koja vrši opaljenje eksplozivnog punjenja. Eksplozija punjenja, zavisno od jačine i namene bombe, rasipa metalne fragmente tela i sadržaj bombe i tako vrši bojevo dejstvo na živu silu i materijalna dobra.

Istorija

uredi

U Kini su se za vreme dinastije Song (960—1279. godine) koristile naprave pod nazivom Žen Tijan Lei, koje su se pravile tako što su kineski vojnici punili barutom keramičke ili metalne posude. U kineskoj vojnoj knjizi iz 1044 godine, opisani su postupci za pravljenje različitih ručnih eksplozivnih naprava, koje prema Džozefu Nidamu predstavljaju prototip moderne ručne bombe.[3]

Vrste ručnih bombi

uredi
  • Eksplozivne bombe
    • Bombe sa kuglicama, čija ubojita moć se postiže raspršivanjem velikog broja kuglica prilikom eksplozije
    • Potresne bombe - koje nemaju kuglice već se ubojna moć ostvaruje korišćenjem eksploziva
    • Protivtenkovske bombe - bombe jake razorne moći, koje se koriste protiv tenkova i ostalih oklopnih vozila
    • Toplotne bombe - proizvode ogromne temperature između 2,200 °C i 2,800 °C. Najčešće se koriste za uništavanje oružja, artiljerije i vozila koji su zaplenjeni. Smrtonosna je kada se aktivira u blizini čoveka.
  • Nesmrtonosne bombe
    • Šok ili omamljujuće bombe - koje stvaraju jak bljesak i snažan zvuk, oslepljujući i zaglušujući osobu na nekoliko sekundi i na taj način omogućavaju delovanje u nastaloj situaciji. Ove bombe su pogodne prilikom hapšenja, najčešće ih koriste specijalne jedinice policije.
    • Bombe sa gumenim kuglicama - za razliku od metalnih šrapnela koje imaju ubojnu moć, ove bombe izazivaju trenutnu onesposobljenost subjekta obarajući ga na zemlju i na taj način daju taktičku prednost jedinici da izvrši predviđeni zadatak. Najčešće ih koriste specijalne jedinice policije prilikom hapšenja.
    • Školske bombe - bombe izrađene od gumene mase tačne težine kao i bojeve. Koriste se za obuku. Mogu imati eksplozivnu kapislu koja imitira prasak bombe.
  • Hemijske i gasne bombe
    • Dimna bomba - stvaraju dim jarkih boja za signaliziranje položaja prijateljskim jedinicama ili beli dim za zaštitu jedinice od pogleda neprijatelja.
    • Suzavac - bomba sa agensima čije sagorevanje izaziva suzenje očiju i iritaciju disajnih puteva. Koristi se za isterivanje neprijatelja iz bunkera i drugih utvrđenih objekata. Blaže varijante koristi policija na sportskim priredbama, demonstracijama, za obuzdavanje i razbijanje mase okupljenih ljudi.
    • Molotovljev koktel - predstavlja improvizovanu zapaljivu bombu koja se lako pravi. U staklenu flašu se sipa zapaljiva tečnost a zatim se ubaci komad tkanine koji se potom zapali. Nakon toga, pre nego što se vatra razgori do benzina, baca se na objekat i izaziva zapaljenje benzina prilikom razbijanja flaše. Ova bomba je dobila naziv po ruskom političaru Molotovu.

Ručne bombe

uredi

Reference

uredi
  1. ^ grenade | military technology. Britannica. Pristupljeno 5. 01. 2017. 
  2. ^ Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959. g.
  3. ^ Joseph Needham: Science and civilization in China: Vol. 5; Part 6: Chemistry and chemical technology; Military technology: missiles and sieges. . Cambridge University Press. 1994. ISBN 978-0-521-32727-5. 
  4. ^ Harold Miles Tanner (2009). China: A History. Hackett Publishing. str. 204. ISBN 978-0-87220-915-2. . "First known illustration of a fire lance and a grenade"
  5. ^ Derk Bodde (1987). Chinese Ideas About Nature and Society: Studies in Honour of Derk Bodde. Hong Kong University Press. str. 300. ISBN 978-962-209-188-7. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi