R talas (medicina)

P talas ili R zubac u medicinskoj terminologiji, označava segment elektrokardiografskog zapisa koji odgovara depolarizaciji pretkomora srca. U fiziološkim uslovima, R talas se javlja na elektrokardiogramu ispred QRS kompleksa, od kojeg je odvojen P—Q segmentom ili intervalom. Uobičajeno, trajanje depolarizacije koju označava P talas je manje od 0,12 sekundi, a njegova amplituda ne prelazi 3 mm u prekordijalnim odvodima EKG. Talas je obično pozitivan u svim odvodima osim u aVR gde fiziološki treba da bude negativan.[1]

Položaj i izgled R talasa u jednom fiziološkom EKG kompleksu

Poremećaji u obliku ili nedostatku P talasa ukazuju na disfunkciju unutar stimulativnog sistema ili prekomorskog mišića. Jedna od najčešćih aritmija koja dovodi do promena u morfologiji P talasa je fibrilacija pretkomora, kada u EKG zapisu nema P talasa, već se uočava nepravilno ulegnuće izoelektrične linije zvane F talas koji menja oblik EKG.

Fiziologija uredi

Talas pobude započinje u sinoatrijalnom čvoru (SA čvor) srca, čija depolarizacija, međutim, ne izaziva promene na EKG-u. R talas je izraz atrijalne depolarizacije koja se radijalno širi od SA čvora. Talas depolarizacije dostiže najudaljenije fragmente mišića za oko 80 ms. Kako se talas pobude obično sprovodi prema većini elektroda EKG aparata (jer je vektor elektromotorne sile usmeren nadole i ulevo), otuda nastaje i pozitivno skretanje talasa u tim odvodima. Izuzev u slučaju aVR odvoda, kod koga je smer protoka suprotan (aVR elektroda je postavljena na desnoj ruci), pa R talas u ovom odvodu EKG obično ima negativnu amplitudu.

Uzlazni krak R talasa odgovara aktivaciji desne pretkomore, a silazni deo - leve pretkomore.

Kako je za depolarizaciju pretkomorskog mišić potrebno oko 80 ms, stogaje je i trajanje R talasa na EKG snimku u proseku oko 80 ms.

Manji otklon R talasa u odnosu na QRS komplekse rezultat je razlike u masi pretkomora i komora.

Pretkomorska repolarizacija nije vidljiva na EKG-u, jer se javlja tokom trajanja depolarizacije komora, što odgovara QRS kompleksu na EKG-u. Zato su sva odstupanja u izoelektričnoj liniji u potpunosti skrivena u QRS kompleksu. Repolarizacija započinje na mestu prve ekscitacije, odnosno u blizini atrioventrikularnog čvora. U istom je smeru kao i depolarizacija, ali EMF vektor je nagore i udesno, ili u suprotnom smeru.

Morfologija uredi

 
Animacija koja prikazuje vezu između širenja ekscitacionog talasa u srcu koji sprovodi stimulus kroz sprovodni sistem i pretkomorsku i komorsku muskulaturu i pojedinih elemenata EKG-a

U normalnim uslovima, R talas je pozitivan u sledećim EKG odvodima:

  • I
  • II
  • aVF
  • V3—V6

Obično pozitivan u:

  • III (retko ravan, dvofazni ili negativan)
  • V2 (retko dvofazni ili negativni)

Negativan u:

  • aVR

U aVL odvodu je obično ravan (takođe može biti u izoelektričnoj liniji ili pozitivan), a u V1 je promenljiv (možda je bio negativan, pozitivan, ravan ili dvofazni).

Trajanje normalnog R talasa obično je manje od 0,12 s (obično 0,04-0,11 s), a amplituda nije veća od 2,5 mm (0,25 mV) u odvodima udova i 3 mm (0,3 mV) u prekordijalnim odvodima.

Tačan ugao električne ose u frontalnoj ravni je u rasponu od 0° do + 70° (obično oko + 60°).

Obeležje normalnog sinusnog ritma je prisustvo P talasa ispred svakog QRS kompleksa i prisustvo pozitivnih talasa u I i II odvodu i negativnih talasa u aVR odvodu.

P talasi se javljaju u pravilnim razmacima jedan od drugog. Jedina nepatološka situacija u kojoj se javlja aritmija P talasa je sinusna aritmija.

P alasi mogu biti izraženiji kod treniranih sportista.[2]

Nenormalnosti R talasa mogu proizaći iz nesrčanih faktora, kao što su koegzistencija mišićnog podrhtavanja ili grešaka usled nepravilnog pregleda, kao što je nepravilna veza elektroda.

Patologija uredi

Pad
Opis
Pojava
Morfologija
Mala amplituda talasa Ravni talasi sa blagom pozitivnom amplitudom u odnosu na izoelektričnu liniju
  • povećana aktivnost parasimpatičkog sistema
  • pomeranje pejsmejkera sa vrha sinoatrijalnog čvora na njegov donji deo ili na donje delove sistema stimulusa u desnoj pretkomori
 
Velika amplituda talasa Visoki R talasi, ali sa amplitudama koje ne prelaze normalne vrednosti.
  • povećana aktivnost simpatičkog nervnog sistema
 
P pulmonale Visoki akuminirani R talasi sa amplitudama većim od 2,5 mm u II, III, aVF odvodu. Negativni R talasi u aVL odvodu.
  • hipertrofija desne pretkomore
 
P mitrale Široki, dva vršna R talasa u I i II odvodu. Dvofazni R talas u V 1 sa prevladavanjem negativne faze.
  • hipertrofija leve pretkomore
  • poremećaji u intraventrikularnoj provodljivosti
 
Negativni P u I odvodu U normalnim uslovima, R talasi u I odvodu su pozitivni.
  • ritam leve pretkomore
  • značajna hipertrofija desne pretkomore
  • abnormalni položaj srca u grudnom košu (dekstrokardija)
 
Negativni R talasi u II, III i aVF odvodu U normalnim uslovima, R talasi su pozitivni u II, III i aVF odvodu.
  • retrogradna depolarizacija iz donjih delova sistema stimulusa srca (ektopični centri u donjim delovima pretkomora, atrioventrikularni spoj, komore)
 
Zaključani R talas Na silaznom kraku talasa.
  • poremećaji provodljivosti unutar pretkomora
 
Talas f Nema P talasa. Postoje male, nepravilne oscilacije izoelektrične linije.
  • pretkomorska fibrilacija
 
Talas F Bema R talasa. Izoelektrična linija vibrira češće nego u slučaju F talasa.
  • treperenje pretkomora
 
Nema R talasa P talasi su odsutni. Nema talasnog oblika karakterističnog za pretkomorsku fibrilaciju/lepršanje.
  • inhibicija sinusa
  • sinoatrijalni blok
  • može se javiti kod hiperkalijemije
 
Navodni nedostatak talasa P Na EKG-u nema talasa R. Oni su uključeni u QRS kompleks trenutnog takta ili u T talas prethodnog takta.
  • ritam od atrioventrikularnog spoja
  • atrijalna tahikardija
  • Atrioventrikularna blokada I stepena
  • ventrikularna tahikardija
 
Razni oblici R talasa P talasi sa različitom morfologijom u jednom EKG-u.
  • supraventrikularni, lutajući pejsmejker
Promenjen oblik R talasa Prisustvo izmenjenih R talasa u poređenju sa sinusnim talasima
  • dodatne vestibularne stimulacije
 

Izvori uredi

  1. ^ Tomasz Tomasik, Adam Windak, Anna Skalska, Jolanta Kulczycka-Życzkowska, Józef Kocemba: Elektrokardiografia dla lekarza praktyka. Kraków: Uniwersyteckie Wydawnictwo Medyczne "Vesalius", 1996, s. 21, 33-35. ISBN 83-85688-03-X.
  2. ^ Hampton, John R; Ścibiorski, Cezary: EKG w praktyce. Warszawa: Wydawnictwa Lekarskie PZWL, 1999. ISBN 83-200-2287-8.

Spoljašnje veze uredi

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).