Saborna crkva u Nikšiću

Hram Sv. Vasilija Ostroškog je saborna crkva i pravoslavni manastir u eparhije budimljansko-nikšićka. Izgrađen je u 19. vijeku.

Kada je 1878. godine stvorena Zahumsko-raška eparhija doneta je odluka da njeno središte bude u Nikšiću. Pošto je izgradnja novog sabornog hrama i vladičanskog dvora bila tek u planu, prvi zahumsko-raški episkop Visarion Ljubiša (1878-1882), privremeno je boravio u obližnjem manastiru Ostrogu. Kao crnogorski mitropolit (1882—1884), Visarion Ljubiša je nastojao da uz rusku pomoć ubrza pripremne radove, a njegovo djelo je nastavio i njegov naslednik, mitropolit Mitrofan Ban (1884-1920).

Saborni hram u Nikšiću djelo je ruskog arhitekte Mihaila Timofejeviča Preobraženskog. Ovaj monumentalni spomenik podignut je u slavu poginulih crnogorskih i hercegovačkih junaka u ratovima 18751880. godine. Predradovi su počeli 1886. godine. Sastavljena je komisija koju su predvodili vojvoda Šako Petrović i inženjer dr Josip Slade, koji su i izabrali Petrovu glavicu za mjesto izgradnje crkve.

Kamen temeljac za Sabornu crkvu postavljen je 17. jula 1895. godine. Crkva je građena nešto više od pet godina, a završena je 28. avgusta 1900. godine. Njen prvi sveštenik bio je Ilija Jovićević iz Ceklina. Od tada, ova crkva je služila kao Saborni hram Zahumsko-raške eparhije sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Između dva rata na zvoniku je postavljen veliki sat, prečnika 2,36 m.

Crkva se nalazi u neposrednoj blizini dvorca kralja Nikole.

U novinama Onogošt, broj 8.,1899.g. je članak, "Monumentalna crkva u Nikšiću". U tekstu stoji da je crkvu obišao Uroš Predić. Želja knjaza Nikole je bila da freske uradi Uroš Predić, ali je ovaj to odbio zbog obima posla. Trebalo je da ikonostas stigne iz Grčke, iz Pireja, od grčkog dobrotvra Singrosa, a ikone za ikonostas rade se u Rusiji.

Mitropolit Mitrofan Ban je nakon osvećenja crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, 1900. godine rekao: Slavni gospodar Zete, današe Crne Gore, Ivan Crnojević... potisnut od kletog neprijatelja, sa jednom šakom jadne izmučene srbadije crnogorske, ukloni se u ove naše tvrde planine, da u njima čuva potonju iskru srpske slobode. [1]

Patrijarh Irinej je 31. jula 2011. godine u besjedi u ovoj crkvi rekao da je on tu služio pre dosta godina, dok je boravio na Ostrogu. Tada je crkva imala malo vjernika, a predsjednik opštine je morao angažovati čuvara crkve, zbog učestalog razbijanja prozora ovog hrama.[2]

Nakon stvaranja Eparhije budimljansko-nikšićke sa središtem u Nikšiću, Crkva sv. Vasilija Ostroškog je 2001. godine ponovo postala eparhijski saborni hram.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ Balaban, Olivera (2018). Svetigora, avgustovski broj, br. 272., Saborna crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Cetinje: Svetigora. str. 20—22. 
  2. ^ Svetigora, br. 289., Došao sam svojima. Cetinje: Svetigora. 2020. str. 31.