Sagudati ili Jezeriti su bili južnoslovensko pleme, koje se tokom 5. veka i 6. veka[traži se izvor] naselilo duž reke Bregalnice i zapadno od reke Vardar, a jedan deo južno do Soluna (današnja Grčka). Najvećim delom naselili su se na teritoriju Severne Makedonije i Egejske Makedonije.

Sagudati su zauzimali mali prostor između dobro utvrđenog grčkog grada Soluna s jedne strane i vizantijske tvrđave-manastira Atos s druge strane. Zbog njihove invazije, kopnenu komunikaciju između ovih tvrđava poremetio je Carigrad, a komunikacije sa prestonicom održavale su se dugo samo morem. Područje naseljavanja Sagudata zvalo se Sagudatija, što su Vizantinci prezrivo nazivali Subdelitia. Sakudati su neko vreme sačuvali tradicionalna slovenska verovanja, postepeno ih zamenjujući pravoslavnim obredima primanjem hrišćanstva. Početkom 11. veka, kada je počelo opadanje južnoslovenske državnosti, ove zemlje su se ponovo pale pod vlast Vizantijskog carstva, iako su se Sagudati pobunili za vreme vladavine Mihaila III (842-867), ali su poraženi. Godine 1081-1118. Vizantijske vlasti su iselile Sagudate iz okoline Atosa u Vitiniju (Mala Azija). Dakle, 1204. godine pominje se postojanje sela Sagudai u blizini azijskog grada Nikeje. Očigledno, Sagudati su prvo prošli helenizaciju, a zatim su postali deo modernog turskog naroda.

Izvori uredi