Saloma (Irodova ćerka)
Salome ili Saloma (grčki: Σαλώμη, translit. Salōmē; hebrejski: שלומית, translit. Shlomiẗ, potiče od jebrejskog: שָׁלוֹם, translit. shalom, sa značenjem mir; oko 14 - 62/71. godine nove ere)[1] je bila kćerka Irodijade i Iroda Velikog, pastorka Iroda Antipe. Prema Josifu Flavijei, prvobitno je bila udata za svog strica Filipa Iroda II. Nakon njegove smrti 34. godine nove ere udala se za Aristobula od Halkide i postala kraljica Majle Jermenije. Iz ovog braka rodila je trojicu sinova.
.jpg)
Salome je postala najpoznatija po novozavetskoj priči, prema kojoj je tražila, a potom i dobila, glavu Jovana Krstitelja kao nagradu za svoj ples. Zbog toga je postala simbol opasne zavodnice koja je više puta prikazivana u popularnoj kulturi.
Salome u izvorima uredi
Kako se njeno ime ne pominje u jevanđelju, ona se ponekad oslovnjava samo sa „kćer Iroda“, kao što je čest slučaj sa srednjovekovnim slikama koje je predstavljaju. Takođe, ne postoje tačni podaci kada je Salome rođena. Pretpostavlja se da je to bilo oko 14. godine nove ere i da je preminula između 62. i 71. godine.
Prema dostupnim podacima, arheolozi su u više navrata pokušali da utvrde mesto događaja opisanog u jevanđeljima. Poznato je da je Irod Veliki oko 30. goine stare ere sagradio palatu Mahaerus u brdima severozapadnog Jordana, koja je nakon njegove smrti pripala njegovom sinu Irodu Antipi za koju mnogi istoričari tvrde da je bila tamnica Jovana Krstitelja.
- Ranovekovni izvori
Salome je uglavnom pominjana kao Irodova kči, koja je prema Novom Zavetu (Marko 6:17 i Matej 14:3-11) plesala za Iroda. U Jevrejskim spisima, Josip Flavije piše o Salominim brakovima i sinovima.[2]
Jevanđelje po Marku opisuje Irodovu rođendansku zabavu na kojoj je plesala njegova kći. Zadovoljan i očaran njenim plesom, Irod joj obećava da će joj pokloniti šta god ona želi. Ona u savetovaeu sa mamom odluči da zatraži glavu Jovana Krstitelja. Kako ne bi pokazio obećanje, i pored ličnog nezadovoljstva željom, on ispunjava želju i donosi glavu svojoj kćeri koja ona potom predaje svojoj majici.
I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti. I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga. A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja. I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći. I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj
Isti događaj opisuje i Matej u svom Jevanđelju:[3]
A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. Zato i s kletvom obreče joj dati što god zaište. A ona naučena od matere svoje: daj mi, reče, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošćahu s njim, zapovjedi joj dati. I posla te posjekoše Jovana u tamnici. I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
_-_WGA13288.jpg)
U nekim drevnim grčkim verzijama i tekstovima, učenici i prepisivači su koristili isto ime za majku i kćer – Irodova kćer Irodija. (referenca) Međutim, u Vulgati, latinskom prevodu Biblije a potom i zapadni crkveni očevi, koristili su isključivo samo „Irodova kći“ ili „Irodova devojčica“.
Salome ne treba mešati sa istoimenom Isusovom učenicom koja se pominje u jevanđelju po Mark u delu 15:40.[4]
Josip Flavije u svojim Jevrejskim starinama u knjizi XVIII pominje Salomu i njena dva braka kao i decu ....
Salome u umetnosti uredi
Biblijska priča a Salominom plesu pred Irodom sa glavom Jovana Krstitelja na srebrnoj tacni bila je česta inspiracija brojnih srednjovekovnih hrišćanskih umetnika. Na njigovim delima je prikazivana kao oličenje laskave žene, zavodnice i manipulatorke. Ovaj motiv nazvan kao „ples sedam velova“ bio je često prikazivan u muzici, pozorištu i baletu kao i u književnim delima. Čuveni renesansni i barokni slikari, među kojima Andrea Solaris, Luka Kranah Stariji, Titan, Gvido Reni i Karavađo oslikavali su Salome, najčešće dok pleše ili drži glavu na poslužavniku. Titanijeva verzija iz 1515 naglašava naglašava kontrast između nevinog lica Salome i brutalno odsečene Jovanove glave. Monova verzija, bila je predmet pisanja francuskog romanopisca Žorž-Šarla Ismansa u njegovom delu Nasuprot iz 1884. godine.
O Salome su pisali i književnici Oskar Vajld i Gistav Fleber, a u muzici je najpoznatija je opera Riharda Štrausa nazvana po njoji.
Uprkos pominjanju u jevanjđelju, njeno ime Salome, počelo je da se upotrebljava od 19. veka u kratkim pričama Gustava Flobera.
Galerija uredi
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Behind the Name: Meaning, Origin and History of the Name Salome
- ^ Betsworth 2010, str. 117–119
- ^ Matt 14:6–11, D-R
- ^ Bauckham 2015, str. 44
Literatura uredi
- Bauckham, Richard (2015). Jude and the Relatives of Jesus in the Early Church. Bloomsbury Publishing. str. 44. ISBN 978-1-4742-3047-6.
- Betsworth, Sharon (2010). The Reign of God is Such as These: A Socio-Literary Analysis of Daughters in the Gospel of Mark. A&C Black. str. 117—119. ISBN 978-0-567-17531-1.
- Gillman, Florence Morgan (2003). Herodias: At Home in the Fox's Den. Interfaces. Collegeville, Minn.: Liturgical Press. ISBN 978-0-8146-5108-7.
- Claudel, Paul-André (2013). Salomé: Destinées imaginaires d'une figure biblique. Paris: Ellipses. ISBN 9782729883171.
