Salon nezavisnih (franc. Salon des Indépendants), godišnja izložba Društva nezavisnih umjetnika (Société des Artistes Indépendants), koja se održava u Parizu od 1884. godine. Tokom revolucionarnog razvoja slikarstva u Francuskoj s kraja 19. vijeka, i umjetnici i javnost su postajali sve nezadovoljniji krutom i ekskluzivističkom politikom zvaničnog Salona, umjetničke izložbe koja se sporadično održavala između 1667 i 1773. godine, a zatim svake godine u organizaciji Kraljevske akademije slikarstva (Académie Royale de Peinture), koja je imala skoro potpunu kontrolu nad nastavom i izlaganjem umjetnosti još od 1661. godine.

Godine 1863. održan je prvi Salon odbijenih (Salon des Refusés) za inovativne umjetnike čije je radove zvanični Salon odbio. Salon iz 1880. godine je odbio većinu radova impresionističkih, neoimpresionističkih i postimpresionističkih slikara. Kao odgovor, impresionisti su 1883. organizovali drugi Salon odbijenih. Do 1884. godine osnovano je Društvo nezavisnih umjetnika (Société des Artistes Indépendants) za organizaciju izložbi koje bi prihvatile rad svakog umjetnika koji je želio da učestvuje. Prva izložba grupe, održana u paviljonu grada Pariza, uključivala je slike Odilona Redona, Anrija Edmona Krosa, Pola Sinjaka, Pola Sezana, Pola Gogena, Anrija Tuluz-Lotreka, Vinsenta van Goga i Žorža Seraa, čije je Kupače u Anrijeu (1883–84) te godine Salon odbio. Do 1905. na ovoj izložbi su izlagali Anri Ruso, Pjer Bonar, Anri Matis i drugi fovisti.

Salon nezavisnih, koji se od 1950. godine održava u Velikoj palati (Grand Palais) u Parizu, imao je oko 3000 članova na prelazu u 21. vijek. Mnogi umjetnici koji su na njemu učestvovali su dobili priznanje za svoju ulogu u avangardnim pokretima s početka 20. vijeka. Salon nezavisnih je danas samo jedan od sajmova za novu umjetnost u Parizu, zajedno sa Jesenjim salonom (Salon d'Automne), Majskim salonom (Salon de Mai), Salonom mladih slikara (Salon de la Jeune Peinture) i Salonom novih realnosti (Salon des Réalités Nouvelles), između ostalih.

Vidi još uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi