Samoposmatranje je tehnika koja se sastoji u istraživačkom procesu posmatranja „samog sebe“, odnosno svojih psihičkih doživljaja i analizi svog iskustva. Razlikuju se dva oblika samoposmatranja (introspekcije). Simultana introspekcija se odigrava istovremeno sa doživljajem, a retrospektivna introspekcija se zasniva na analizi po sećanju. Iako je od biheviorista samoposmatranje odbačeno kao suviše subjektivan metod, još uvek se koristi u okolnostima kada osobe imaju sposobnost samoanalize čime se dobija dragoceni materijal za analizu. U socijalnom radu samoposmatranje pruža dragocene podatke za razumevanje ponašanja ličnosti, posebno atipičnih formi.

Zagledanje u sebe.

Introspekcija je metod koji se sastoji u brižljivom samoposmatranju i beleženju sopstvenih psihičkih doživljaja i detaljnom opisivanju tako otkrivenih sadržaja. Introspekcija predstavlja naučni postupak specifičan samo za nauke koje se bave problemima pojedinca (psihologija, pedagogija, soc. rad, psihijatrija). Uprkos kritika zbog prevelikog subjektivizma, introspekcija ostaje kao metod jer se jedino njome mogu ispitati neke subjektivne pojave (snovi, planovi, sećanja itd.), a i samo ponašanje je razumljivije kada poznajemo doživljaj ličnosti koji ga uslovljava.

Literatura uredi