Sasan (srednjopersijski 𐭮𐭠𐭮𐭠𐭭 Sasan> persijski ساسان, takođe poznat kao Sasan), koji se u Persiji smatra pretkom Sasanidske (ili Sasanid) dinastije (vladali 224-651), bio je "veliki ratnik i lovac" i visoki zaratustrijanski sveštenik u Parsu. Živeo je u vreme negde blizu pada Arsakidsog (Partskog) carstva početkom 3. veka n.e.

Sasanov identitet

uredi

Srednjovekovni izvori

uredi

Postoji mnogo manjih i različitih priča koje se tiču Sasana i njegovog odnosa prema Ardaširu I, osnivaču Sasanidskog carstva. Istoričar severnog Irana Tabari pominje da se Sasan oženio princezom porodice Bazarangida, vazalnom dinastijom Parsa, i da je Sasan deda Ardašira I, dok je Papak nazvan ocem Ardašira I.[1]

Prema Pahlavi knjizi Karnamak-i Artakšir-i Papakan, Sasanova žena je bila ćerka plemića zvanog Papak. Brak je uredio Papak nakon što je čuo da Sasan u sebi ima "akhemensku (ahemenidsku) krv". Njihov sin je bio Ardašir I. Sasan nestaje ubrzo nakon što se Ardašir pojavljuje u priči, a Papak je "smatran Ardaširovim ocem". [1]

Prema pričama Frje, ove priče o različitim odnosima Ardašira, Papaka i Sasana imaju zaratustrijansko objašnjenje.[1] Sasan je zaista bio Ardaširov otac i "nestaje" iz priče nakon rođenja Ardašira. Slično trenutnim zaratustrijanskim praksama, Papak je preuzeo odgovornost za svoju ćerku i njenog sina Ardašira nakon što Sasan "nestane" i kasnije je nazvan Ardaširovim ocem.[1]

U natpisu Kabe Zartošt Šapura I Velikog, četiri imenovane osobe "Sasan, Papak, Ardašir, Šapur" imaju različite naslove: Sasan je havatav[2] ili ksvadaj[3] ("gospodar", obično dat suvereni malih lokalnih kneževina[2] ), Papak kao šah, Ardašir kao šahanšah ("Kralj kraljeva Sasanidskog carstva") i Šapur kao "kralj kraljeva Irana i Anirana".[1]

Savremeni izvori

uredi

Međutim, prema Turadž Darjai, sasanidskim izvorima se ne može verovati, jer su iz kraljevskih sasanidskih arhiva, koji su sačinjeni na dvoru, po rečima Darjaia, "da bi se uklopili u pogled na svet kasne Sasanidske države".[4] Darjai i nekoliko drugih naučnika navode da je Sasan dobio ime po božanstvu koje je bilo poznato u mnogim delovima Azije, ali ne i u Farsu, domovini Sasanida, što znači da je Sasan bio stranac u Iranu koji se doselio sa zapada ili sa istoka i koji se nastanio u Farsu, čiji stanovnici nisu znali za ovo božanstvo u koje je verovao.[4] Kasnije je Sasan uspeo da postane sveštenik važnog Anahidinog hrama u Istahru,[5] prestonici Farsa. Prema Bundahišnu, koji je, prema Darjaiu, sačinjen nezavisno, a ne na sasanidskom dvoru, Sasanova kćerka se kasnije udala za Papaka i rodila mu Ardašira.[4] Nadalje, Bundahišn navodi da je Sasan bio sin izvesnog Veh-afrida.[4]

Politika sasanidske porodice

uredi

Politička ambicija Sasana izazvana je nevoljama i slabostima poslednjih godina Partskog carstva. Prema Tabariju, Papak je uspeo da učvrsti svoju moć uz pomoć sopstvenih sinova Šapura i Ardašira.[5] Ovo se smatra početkom dinastije Sasanida.

Članovi Sasanove porodice postali su vladari drugog Persijskog carstva i vladali su velikim delom zapadne Azije (prvim Persijskim carstvom je vladala dinastija Kira Velikog). Trojica osnivača ovog novog carstva - tj. Papak i njegova dva sina - prikazani su i spomenuti na zidu harema Kserksa u Persepolisu, mestu ostatka Ahemenida, što je reprezentacija predložena kao dokaz traženja Ahemenidskog nasleđe verovatno kasnije dodata.[5][6]

Sasan je poznat po svojim naporima i pokušju da vratiti zaratustrizam u carstvo. Čak je ohrabrio Papaka da preuzme Partsku satrapiju Parsa.[7]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Frye 1983, str. 116-117.
  2. ^ a b Kohl et al 2008, str. 114.
  3. ^ Daryaee 2010, str. 240.
  4. ^ a b v g Daryaee 2010.
  5. ^ a b v Shahbazi 2005.
  6. ^ Calmeyer, Peter (1976), „Zur Genese altiranischer Motive IV”, Archäologische Mitteilungen aus Iran: 65—67, ISSN 0066-6033 
  7. ^ „The Sassanian Dynasty (CE 224-641): The Zarathushti Renaissance” (PDF). avesta.org. 

Literatura

uredi