Sasi u srednjovekovnoj Srbiji
Sasi, poznati i kao Saksonci, doselili su se u srednjovekovnu Srbiju sredinom 13. veka, gde su razvijali rudarstvo.
Najranije pominjanje Sasa u Srbiji datira iz 1253-54. g, što ih prikazuje kao ustanovljenu zajednicu. Doseljeni su u Srbiju iz Ugarske za vreme vladavine Stefana Uroša I (1243–1276. g.). Pod Stefanom Urošom I, Srbija je postala značajna sila na Balkanu, delom zahvaljujući i ekonomskom razvoju rudnika, koje su otvarali Sasi, koji su bili iskusni u vađenju rude. Njihova naselja, koja su se nalazila pored rudnika, bila su veoma uređena. Živeli su prema vlastitim zakonima i bilo im je dozvoljeno da se pridržavaju katoličanstva i grade svoje crkve.[1]
Nasleđe uredi
Sela Šašare i Sase, Srebrenica i Saška reka dobila su ime po Sasima.
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Fine, John Van Antwerp (1994), The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, Ann Arbor: University of Michigan Press, ISBN 978-0-472-08260-5
- Takács, Miklós. "Sächsische Bergleute im mittelalterlichen Serbien und die" sächsische Kirche" von Novo Brdo." Südost Forschungen . 50 (1991): 31—60. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). - Katančević, Andreja "Da li su Sasi imali privilegije u mešovitim sporovima u srednjovekovnoj Srbiji? . " Anali Pravnog fakulteta u Beogradu-Časopis za pravne i društvene nauke 63.2 (2016).