Sveti mučenici Nazarije, Gervasije i Protasije

Sveti Nazarije, Gervasije i Protasije su ranohrišćanski mučenici, postradali tokom progona hrišćana u 1. veku.

Gervasije i Protasije, Ravena basilika

Sveti Nazarije se rodio u Rimu od oca Jevrejina i majke hrišćanke. Majka Perpetu je krstio apostol Petar lično. Kada odrastao, prihvatio je majčinu veru i krstio ga je episkop Lin.[1]

Kada je odrastao uzeo je od svojih roditelja deo imanja i podelio siromasima. Nakon toga otišao je u Mediolan. Tamo je razdelio sve što je preostalo: čineći milostinju ubogima i nemoćnima. Tamo je u to vreme bio veliki progon hrišćana od strane cara Nerona. Mnogi hrišćani su držani u okovima i mučeni. Sveti Nazarije ih je posećivao i utvrđivao u veri. Tamo su, u to vreme uhvaćeni i bačeni u tamnicu sveti mučenici Gervasije i Protasije.[2] Sveti Nazarije je često dolazio njima, i tešio ih svojim bogomudrim razgovorom. Upravitelj oblasti Anulin je sazno da Nazarije posećuje sužnje po tamnicama, donosi im što im treba i učvršćuje ih u hrišćanskoj veri. Zbog toga je naredio da Nazarija uhvate i dovedu na sud. Pošto je na sudu odbio da se pokloni paganskimi bogžanstvima i odlučno ispovedio veru u Hrista, naređeno je da ga tuku po ustima. Svetitelj je uporno ispovedao hrišćanstvo zbog čega je bio mučen i na kraju proteran iz grada.[3]

Nakon toga je otišao u Galiju, gde je propovedao Jevanđelje i prosvećivao tamošnji narod. Doznavši da Nazarije širi hrišćanstvo po mnogim gradovima, Dinovije, upravitelj te zemlje, naredio je da uhapse Nazarija zajedno sa učenikom Kelsijem, i bace ih u tamnicu. Na zauzimanje njegove žene Dinovija ih je ubrzo pustio na slobodu.

Nakon toga odlaze u grad Timir, i tamo, nastavljaju da propovedaju Jevanđelje. Tamo su bili ponovo uhapšeni i poslati caru Neronu. Svetitelji su, stavši pred carem, jasno ispovedili Hrista. Zbog toga su bili mučeni i bačeni zverovima da ih pojedu, ali ih se zverovi ne dotakoše. Zatim su mučenici bačeni u more, ali su oni hodali po vodi kao po ravnome polju. Videvši to, mnoge careve sluge su poverovale u Hrista i sveti Nazarije ih ja krstio.

Sveti Nazarije sa svojim učenikom, svetim Kelsijem, se posle nekog vremena vratio u Mediolan gde su zatekli Gervasija i Protasija u tamnici. Ubrzo su i sami bili uhapšeni i bačeni u tamnicu sa njima. Po naređenju cara Nerona Nazarije i Kelsije su ubijeni odsecanjem glave mačem.

Ubrzo nakon toga ubijeni su i Gervasije i Protasije.

Mošti sve četvorice svetih mučenika: Nazarija i Kelsija, Gervasija i Protasija, bile su dugo sakrivene u zemlji, i niko nije znao o tome sve do vremena svetog Amvrosija, episkopa Mediolanskog. Mošti Gervasija i Protasija su otkrivene, u vreme carovanja Teodosija Velikog, a mošti Nazarija i Kelsija - u vreme carovanja Arkadija i Honorija.[4]

Izvori uredi

  1. ^ „CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Sts. Gervasius and Protasius”. www.newadvent.org. Pristupljeno 2023-11-16. 
  2. ^ „Prep. Paraskeva – Sveta Petka; Sv. muč. Nazarije, Gervasije i Protasije – Vaznesenjska crkva” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-24. 
  3. ^ „Sveti mučenici Nazarije, Gervasije i Protasije”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-11-16. 
  4. ^ „Stradanie svяtыh mučenikov Nazariя, Gervasiя, Protasiя i Kelьsiя – Žitiя svяtыh svt. Dimitriя Rostovskogo”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-11-16.