Sveti đakon Avakum

Sveti đakon Avakum ili Sveti đakon Avakum Beogradski (kršteno ime Lepoje Prodanović), prepodobni mučenik, rođen je 1794. godine u Knešpolju kod manastira Moštanice u Bosni.[1] Kršteno ime mu je bilo Lepoje. Postradao je u 30. decembra 1814. godine kada su Turci ugušili Hadži Prodanovu bunu. Umro je u Beogradu, na prostoru između Ratničkog doma i Narodnog pozorišta. Taj prostor je Turcima služio za izvršenje smrtnih presuda – nabijanja na kolac.[2]

Sveti đakon Avakum
Datum rođenja1794.
Mesto rođenjaKnešpoljeOsmanlijsko carstvo
Datum smrti30. decembar 1814.
Mesto smrtiBeogradOsmanlijsko carstvo
Spomen-obeležje đakonu Avakumu na Kalemegdanu

Biografija uredi

Sveti đakon Avakum je rođen 1794. godine u Knešpolju ispod Kozare od oca Gavrila i majke Božane. Kršteno ime bilo mu je Lepoje Prodanović. U porodici je vaspitan u hrišćanskom duhu. Kao mlad ostao je bez oca. Zato ga je majka odvela u manastir Moštanicu. Tu se kod duhovnika Đenadija Šuvaka pripremao za monaški život i, konačno, zakaluđerio. Takođe tu je i knjigu učio.

Pošto su Turci u krvi 1809. ugušili bunu u tom kraju, srpsko stanovništvo, a sa njima i Iguman Genadije sa sinom, kao i đakon Avakum sa majkom napuštaju Moštanicu, koja će zatim biti razorena, i prelaze u manastir Trnovo, kod igumana Pajsija.

Tokom Hadži-Prodanove bune 1814. godine, koja je, na kraju, dovela do delimične samouprave u Srbiji, Miloš Obrenović je pomogao Turcima da uguše pobunu uz uslov da se ovi ne svete preživelim ustanicima (osim Hadži-Prodana i njegove braće). Međutim, posle ugušenja pobune, Turci su pohvatali oko 300 viđenijih Srba i poubijali (odsecanjem glave ili nabijanjem na kolac). Među uhvaćenima su bili i iguman Pajsije, iguman Genadije, sin mu Stojan i đakon Avakum, koji su oterani u Beograd i tamo okovani u kuli Nebojši, podno Kalemegdana. Igumana Pajsija su odmah, sa većim brojem drugih Srba, Turci nabili na kolac za primer ostalim neposlušnim stanovnicima tadašnjeg Beogradskog pašaluka. Posle toga je došao red na igumana Genadija i njegovog sina Stojana, kao i na đakona Avakuma.

Pred izvođenje iz tamnice, Turci zarobljenim Srbima ponudiše da pređu u islam i da tako sačuvaju svoju glavu. U strahu za svoj i sinovljev život, iguman Genadije prihvati, pa se prozva Mula Salija, a sin njegov, Stojan, Redžep. Avakum, pak odbi ovu ponudu. Po narodnom predanju, koje je zabeleženo u epskim narodnim pesmama, Sveti Avakum je odgovorio rečima:

Nema vjere bolje od hrišćanske! Srb je Hristov, raduje se smrti; A sud strašni čeka i vas Turke, Pa vi čin'te što je vama drago! A skoro će Turci dolijati, Bog je svedok i njegova pravda

Po predanju, Avakum je ove reči glasno pevao i dok su ga Turci vodili do Stambol kapije (danas prostor oko Narodnog pozorišta u Beogradu), gde su u ono vreme izvršavana pogubljenja. Kada je, noseći na ramenu kolac na koji će da bude nabijen, došao na zaravan ispred ulaska u Beogradsku tvrđavu, Avakumu je prišla njegova sirotica majka, u želji da sina spase mučenja. Poučena od turskih zapovednika, da će Avakuma poštedeti ako pređe u islam, ona pred njim pade na kolena i plačući ga poče zaklinjati u mleko kojim ga je podojila, da pristane da se poturči i tako spase svoj mladi život, a Bog će da mu oprosti jer je to učinio od goleme nevolje. Na to joj sin, po narodnom pesniku, odgovori:

Majko moja, na mlijeku ti hvala, al'ne hvala na nauci takoj, brzo ćeš se obradovati sinu, dok pred Božije izađemo lice. Smrt izbavlja od svakijeh bijeda, cvijet proljetni tek za zimom ide.

Po narodnom svedočanstvu, kada su videli da ni majčine reči i kletve ne pomažu, Turci sami priđoše Avakumu i, već nameštajući kolac na kome će da ga pogube, ponudiše mu ponovo da se poturči. Predanje kazuje da ih je Avakum pitao: „Umiru li Turci nekad?", pa kada su mu potvrdno odgovorili, on je dodao:

Blago tome ko ranije umre, omanje je muke i grijeha!

Čuvši ovo, zapovednik Beograda i celog pašaluka, Sulejman-paša Skopljak, po predanju je dželatu naredio da Avakuma brzo ubije, kako se na kocu ne bi dugo mučio.

Kanonizacija i nasleđe uredi

Srpska pravoslavna crkva je đakona Avakuma proglasila svetim i dan njegove smrti i predstavljanja Gospodu obeležava 17. decembra po Julijanskom kalendaru.

Po njemu je nazvana OŠ „Sveti Đakon Avakum” Trnava.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Milan Đ Milićević:„Pomenik”, Matica Srpska, Novi Sad,1971 god, str35.
  2. ^ Beogradske opštinske novine, 1. mart 1938.

Spoljašnje veze uredi