Severozapadna konjička policija

Severozapadna konjička policija (engl. North-West Mounted Police, fr. Police montée du Nord-Ouest) (1873—1920), je bila kanadska policija za severozapadne teritorije u vreme njihovog naseljavanja u 19. veku. Ove jedinice su preteće Kraljevske kanadske konjičke policije.

Severozapadna konjička policija
(North-West Mounted Police, Royal Northwest Mounted Police)

Policija iz 1900 i Fort Valš 1878
Uniforma Severozapadne konjičke policije
Moto„Da zadržimo kao treba“fr. Maintien le droit[1]
Osnovana23. maj 1873.; pre 151 godine (1873-05-23)
Raspuštena1920.; pre 104 godine (1920)
Sedište Kanada
Vođstvo
Načelnik štabaVlada Kanade

Istorija

uredi
 
Mapa koja pokazuje širenje Kanade ka zapadu 1870

Severozapadna konjička policija je osnovana 23. maja 1873. godine, osnovao ju je Džon A. Makdonald, „otac” Kanadske konfederacije i premijer Kanade. Izabrano ime je više opisivalo njegovu ulogu nego što je prvobitno sugerisano ime Nort Vest Mounted Rajfla i manje je bilo verovatno da će izazvati antagonizam Indijanaca i američke vlade. NVMP je trebalo da sprovede zakon na severozapadnim teritorijama (koje su tada obuhvatale Albertu, Saskačevan, veći deo Manitobe i Nunavuta), uspostavi prijateljske odnose sa prvim nacijama (Indijanci) i otvori zemlje za kolonizaciju.

Stvaranje i raspoređivanje Severozapadne konjičke policije bilo je neophodno zbog toga što su američki trgovci viskijem upali na kanadsku teritoriju, što je izazvalo probleme i dovelo do krvoprolića i masakra u oblasti planine Kipres. Na predlog jednog od svojih ministara, Makdonald je naredio da se vojska obuče u crveno, veoma britansko, kako bi se razlikovalo od plave američke trupe. Severozapadna konjička policija je bila organizovana kao britanska konjička jedinica u pukove i držala se nekih od njenih tradicija.

Nakon Prvog svetskog rata, promena imena je bila neophodna za „NVMP” jer je Zapadna Kanada postala područje farmi, a ne teritorije Indijanaca. Ovo je dovelo do spojanja sa sa policijom Dominiona, 1. februara 1920. i postala Kraljevska kanadska konjička policija. Njegova nova uloga je od tada bila da obezbedi usaglašenost sa kanadskim saveznim zakonima širom zemlje: krijumčarenje, droga, antiterorizam, itd. Ovo je važilo za sve kanadske provincije osim u Kvebeku i Ontariju, takođe je angažovana kao policija za sprovođenje zakona u ruralnim i neurbanim područjima.

Kretanje na Zapad

uredi

Pod komandom pukovnika Džordža Artura Frenča, prva trupa pripadnika Severozapadne konjičke policije je otišla iz Fort Daferina u Manitobi 8. jula 1874. prema sadašnjoj Alberti. Jedinica se astojala od 22 oficira, 253 čoveka (podeljenih na oficire policajce i policajce), 142 vučna vola, 93 grla stoke, 310 konja, 114 zaprežnih kola, 73 vagona, 2 velika topa od 9 funti, 2 minobacača, kombajna i mobilne kuhinje.[2] Putovanje je zabeleženo u dnevniku Henrija Žilijena, umetnika koji su objavile kanadske ilustrovane vesti da ovekoveče događaj.[3].

Pohod ovog kontingenta na zapad bio je veoma važan za uspostavljanje centralne vlasti na ovim udaljenim teritorijama u blizini američke granice (koja se nalazila na 49. paraleli). Da nije bilo uspeha, projekti kolonizacije bi bili odloženi nekoliko godina. Pored toga, otvorio je južne prerije za prolaz transkontinentalnog voza u izgradnji kanadskim Pacifikom koji bi inače prošao severnije kroz već tada poznate regione duž reka severnog Saskačevana, prolazeći kroz Prina Albert, Betlford i Edmonton. Njegov uspeh je omogućio prolazak voza bliže granici, dajući ekonomski razlog za stvaranje gradova kao što su Brandon, Ridžajna, Mus Džo, Svift Karent, Medisin Hat i Kalgari, čime je odbio američki ekspanzionizam.

Prva aktivnost trupe, kada se vrati, bila je regulisanje prodaje viskija i održavanje sporazuma sa indijanskim plemenima. Ustanovljena su različita radna mesta i postavljeni službenici zaduženi za svako radno mesto a imenovani su od strane sudskog službenika dajući im ovlašćenja da mogu da sude za krivična dela počinjena na njihovoj teritoriji. Ova struktura upravljanja je donela veću stabilnost i osećaj za pravdu do tada nepoznatu na južnijim teritorijama. Pored toga, naglasak je stavljen na očuvanje prava domorodačkih naroda što je privuklo je poštovanje od strane celokupnog življa na teritorijama. Tokom pohoda američke vojske protiv Sijuksa 1876. godine Bik koji sedi[4] i njegovi ljudi sklonili su se u južni Saskačevan.[5] Džejms Morou Volš, koji je bio zadužen za oblast Vud planina za „NVMP”, sklopio je sporazum sa Bikom koji sedi da im pomogne.[6]. Njih dvoje su postali dobri prijatelji.

Prva stalna baza, Depo divizija, osnovana je na mestu prvog logora 1874. godine, na mestu današnjeg grada Ridžajne. Baza je zvanično osnovana 1853.[7].

Tokom 1880ih, „NVMP” je dobio mandat da pomogne kanadskoj vojsci da uguši pobunu Metisa u današnjem Saskačevanu. Severozapadna pobuna se završila porazom Metisa u bici kod Batoša 12. maja 1885. Vođu Metisa, Luja Rila, čuvala je NVMP i sudio mu je sud koji ga je osudio na vešanje. Pogubljen je 16. novembra 1885. godine.

Klondike

uredi

Inspektor severozapadne konjičke policije, Čarls Konstantin, je poslat 1894. godine na Jukon da istraži iznenadni priliv rudara i dilera pića. On je u svom izveštaju tačno predvideo zlatnu groznicu i hitno preporučio slanje kontingenta konjičke policije kako bi se obezbedio suverenitet teritorije i naplate carine. Sledeće godine je vraćen nazad sa dvadeset ljudi da bi povratio novonastalu situaciju u red.

„NVMP” ne samo da je sprovodio zakone, već je i prikupljao carine i obezbeđivao dobrobit teritorije. NVMP nije uspeo da uspostavi potpunu kontrolu u Skagveju na Aljasci, pa je odlučio da postavi svoj kontrolni punkt na prevoj Čilkut koji vodi u Jukon. Između ostalog, kopači su morali da donesu gomilu robe svih vrsta za svoj opstanak, što je sprečilo glad, pregledani su svi skifovi koji su išli uz reku Jukon kako bi se osigurala njihova bezbednost, a uvedena je „Plava karta” koju su imali svi koji su se prijavili a kako bi proterali nepoželjne koji je nisu imali. Međutim, određen broj ilegalnih aktivnosti, poput kockanja i prostitucije, tolerisana je da bi se održao mir.

Severozapadna konjička policija je tokom ovog razdoblja, zlatne groznice, stekla međunarodnu reputaciju pravedne policije koja čuva red i poštuje zakone.

Promena mandata

uredi

Pre 1903. godine, aktivnosti i jurisdikcija Severozapadne konjičke policije su se uglavnom nalazile blizu američke granice u onome što će postati kanadske prerije. Te godine, NVMP je imao svoje trupe raspoređene i na kanadskoj arktičkoj obali.

  • Godine 1904. naziv „kraljevski” je dodat imenu organizacije pa je time dobila novo ime i postala „Kraljevska severozapadna konjička policija” (RNVMP).
  • Godine 1905. dobio je jurisdikciju nad ostatkom Alberte i Saskačevana.
  • Godine 1912. godine dobila je ovlašćenja i u severnom delu Manitobe.

Tokom svih ovih promena ostala je na polu-vojnom statusu.

Posle Prvog svetskog rata smatra se reliktom 19. veka i njen sistem i organizacija je postala zastarela. U industrijalizovanoj Kanadi 20. veka, Kraljevska severozapadna konjička policija je bila osuđena na izumiranje i zamenjena je gradskim ili pokrajinskim policijskim snagama. Međutim, vlada je odlučila da je ujedini sa policijom Dominiona, policijom prvobitno stvorenom za zaštitu parlamentaraca i koja je 1911. postala ekvivalent Kraljevskoj severozapadnoj konjičkoj policija za istočnu Kanadu. Spajanje ove dve službe je stvorilo Kraljevsku kanadsku konjičku policiju 1. februara 1920. godine. Ona je postala savezna policija koja je postala odgovorna za nacionalnu bezbednost koja će zadržati većinu organizacionih i vizuelnih karakteristika, uključujući paradnu uniformu.


Oficiri[8]
1870—1900 Komesar Zamenik komesara Pomoćnik komesara Glavni nadzornik Superintendent Inspektore Podinspektor
 
 
 
 
 
 
 
Ostali činovi
1870s Šef policije[9] Policajac[10] Policajac[9] Pomoćnik policajca
 
 
 
 
1880s—1890s Glavni narednik[11] Narednik osoblja[12] Narednik[13] Desetar Policajac
 
 
 
 
 
1900s Glavni narednik Narednik osoblja Narednik Desetar Policajac
 
 
 
 
 

Reference

uredi
  1. ^ Moto je promenjen 1915. da glasi: „Maintiens le droit”
  2. ^ „Arhivirana kopija”. Gendarmerie royale du Canada. Arhivirano iz originala 30. 10. 2009. g. Pristupljeno 28. 02. 20222009-05-30.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  3. ^ (jezik: engleski) The Diary of Henri Julien Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. januar 2010)
  4. ^ LaPointe, Ernie (2009). Sitting Bull: His Life and Legacy. Gibbs Smith. p. 26, 28—29.
  5. ^ Louise-Marie Légaré. „Arhivirana kopija”. The Encyclopedia of Saskatchewan (na jeziku: engleski). Université de Regina. Arhivirano iz originala 25. 06. 2017. g. Pristupljeno 28. 02. 20222009-07-23.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć).
  6. ^ Allan Charles Mondor (3. 8. 2018). „Arhivirana kopija”. Willow Bunch, Saskatchewan (na jeziku: engleski). Ville de Willow Bunch. Arhivirano iz originala 27. 10. 2021. g. Pristupljeno 28. 02. 2022. .
  7. ^ La Division Dépôt sert aujourd'hui de camp d'entraînement, de base et de site de perfectionnement pour tous les membres de la GRC. Il s'agit du seul centre de formation pour l'entraînement de base pour la GRC.
  8. ^ „Uniform”. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  9. ^ a b „Earliest Known Picture, 1874”. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  10. ^ „Staff Sergeant in Undress, 1879”. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  11. ^ „Sergeant-Major in Undress, 1890”. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  12. ^ „Staff Sergeant in Full Dress, 1886”. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  13. ^ Jack L. Summers; Renee Chartrand. „History and Uniform of the North West Mounted Police, 1873–1904”. Pristupljeno 25. 1. 2021. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi