Sekundijan Singidunumski

Sekundijan (330.- 381.), je bio episkop Singidunuma (Beograd), naslednik arijevskog episkopa Ursakija.

Rođen je oko 330. godine. Od malena je rastao i bio vaspitavan u crkvi da bi, prošavši sve svešteničke činove, postao episkop Singidunuma 371. godine, odmah po smrti episkopa Ursakija. Sekundijan je, kao i njegov prethodnik, bio arijevac pa je, kao takav, osuđen na saboru episkopa u Akvileji, zajedno sa episkopom Paladijem iz Rakiarije (danas Arčer u Bugarskoj). O kasnijim episkopima u Singidunumu nema pisanih tragova [1].

Gracijan, stariji rimski car, uverio je Paladija iz Rakijarije (provincija Dakija, moderna Bugarska) da će nekoliko episkopa iz Istočnog carstva, uporišta arijanstva, prisustvovati Saboru. Bio je prevaren. Sveti Amvrosije je ubedio Gracijana da promeni svoju prvobitnu nameru. Paladije i njegov prijatelj Sekundijan bili su brojčano nadjačani u Akvileji za trideset četiri prema dva i našli su se na suđenju. Optužba protiv njih je bila da su verovali da je Bog Sin potčinjen Bogu Ocu; umesto da budu jednakog ranga, kao što je predviđeno u Nikejskom simbolu vere iz 325. godine [2]

Iz Sabora, Amvrosije je pisao Gracijanu:

„Nisu pronađeni jeretički episkopi osim Paladija i Sekundijana, ljudi koji su dugo bili ozloglašeni po svojoj perfidnosti, zbog kojih su ljudi sa krajeva rimskog sveta tražili da se sazove sabor. [...] Iako su osuđeni za lažno predstavljanje i naterani da to priznaju, odbili su da poslušaju razum. [...] Užasnuti smo, najmilostiviji prinče,] zbog svetogrđa tako strašnog i učitelja tako izopačenog; i da bismo sprečili da njihovi narodi budu dalje obmanuti, došli smo do zaključka da ih treba svrgnuti sa svog episkopstva[.] [...] Molimo vas, iz poštovanja prema vašoj veri i časti, da pokažete poštovanje prema episkopima vašeg carstva, i pismom Vaše blagodati se obratite nadležnim vlastima, da odredite da se ovi pobornici bezbožništva odbiju od praga Crkve i da se sveti episkopi postave na mesto osuđenih od predstavnika našeg skromnog sabora.”[3]

Ne postoji nijedan sačuvan zapis o tome šta je Gracijan preduzeo, ali se veruje da bi Amvrosije, zasigurno ponovio pismo da Gracija nije preuzeo ništa.

Izvori uredi

  1. ^ majstor33 (2020-02-22). Nebojsa Ozimic Recnik Gornje Mezije - Vocabulaire de Moesia Superiore. 
  2. ^ Errington, R. Malcolm (2006). Roman Imperial Policy from Julian to Theodosius. University of North Carolina Press: Roman Imperial Policy from Julian to Theodosius. str. 197–198. ISBN 978-0807830383. 
  3. ^ Ambrose, Saint Ambrose (1956). The Council of Aquileia. Letter 10. Early Latin Theology: Selections from Tertullian, Cyprian, Ambrose, and Jerome. Westminster Press. str. 184—189. ISBN 978-0664241544.