Serafim
Serafimi (grč. σεραφείμ; hebr. שְׂרָפִים — užareni, plameni, gorući; bića koja gore neprestanim ognjem) su nebeska bića u hrišćanstvu i judaizmu. U nebeskoj hijerarhiji u judaizmu nalaze se na petom od devet mesta, u hrišćanstvu na prvom mestu. Serafimi se takođe spominju u nekanonskoj knjizi — Knjiga po Enohu.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4f/%D0%9C%D0%B0%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%80_%D0%A1%D0%B2._%D0%9F%D1%80%D0%B5%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_-_%D0%97%D1%80%D0%B7%D0%B5%2C_%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%81_-_4223.jpg/250px-%D0%9C%D0%B0%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%80_%D0%A1%D0%B2._%D0%9F%D1%80%D0%B5%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_-_%D0%97%D1%80%D0%B7%D0%B5%2C_%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%81_-_4223.jpg)
Istorija
urediU Starom zavetu se spominju u knjizi proroka Jezekije (Jezek. 1,5) i proroka Isaije (Is.6,2) U Novom zavetu se spominju u otkrovenju Jovanomom (Otkr. Jov 4,7). Serafimi se pojavljuju u 2. veku pre Hrista u Knjizi po Enohu, gde se opisuju kao drakones (δράκονες „Zmajevi“), takođe se i pominju i u Gnostičkim tekstovima kao zmajoliki anđeli.
Opis
urediU knjizi proroka Isaije se pominju kao šestokrila bića: „Serafimi stajahu više njega svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše.“ (Is.6.2). U Bibliji se ta reč najpre nalazi tamo gde je nazvana otrovna zmija (vatrena zmija), koja nanosi smrtnu ranu (4 Moj 21,6), (5 Moj 8,15). Pored toga, seraf se upotrebljava i u smislu lečenja: prema (4 Moj 21,8), pogled na serafa podignutog na motku donosi ozdravljenje onome koga zmije ujedu (2 Car 18,4; Jn 3,14).
Literatura
uredi- Starac Kleopa, Arhimandrit Joanikije Balan, str. 311 (jezik: srpski)
Izvori
uredi- Pravoslavlje: Serafimi (jezik: srpski)