Simo Radulović
Simo Radulović (Bašino Selo, između 1710. i 1720. - Krivošije, 1770.)[2] bio je čuveni srpski junak i harambaša iz Crne Gore. Rođen je u Bašinom Selu u plemenu Cuce.[3] Živio za vrijeme vladike Danila, vladike Save i vladike Vasilija. Predvodio je čete iz Malih Cuca i Bjelica.[4] Bio je pobratim Nikca od Rovina i Tura Gavrilovića, sa kojima je naplaćivao harač nikšićkim Turcima.[5]
Simo Radulović | |
|---|---|
| Mesto rođenja | Bašino Selo (danas dio Čeva) |
| Datum smrti | 1770 |
| Mesto smrti | Gornje Krivošije |
| Deca | Vuko[1] |
Za vrijeme bitke na Predišu u Bjelicama 2. decembra 1756. godine, nalazio se u odredu Nikca od Rovina, zajedno sa 43 druga borca.[6]
Junaštvo u epskim pjesmama uredi
O junaštvu Radulović Sima govori više epskih pjesama, među kojima:
- Pjesma Simo Radulović, koju je objavio Sima Milutinović Sarajlija - Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.
- Pjesma Haračlija Crnogorac, koju je objavio Sima Milutinović Sarajlija - Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.
- Pjesma Radulović Simo, zapisao Vuk Karadžić. Sabrana djela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme 1-9 - Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.
- Pjesma Osveta Vraštanina Mira, zapisao Vuk Karadžić. Sabrana djela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme 1-9 - Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.
- Pjesma Vuk Tomanović, Ogledalo srbsko, zbirka pjesama Petra II Petrovića Njegoša, 1835. godine.
- Pjesma Ovce Nikca od Rovinah, Ogledalo srbsko, zbirka pjesama Petra II Petrovića Njegoša, 1835. godine.
- Pjesma Smrt Nikca od Rovina, Ogledalo srbsko, zbirka pjesama Petra II Petrovića Njegoša, 1835. godinne.
- Pjesma Nikšićki Turci i Čevski ovčari, Srpske epske pjesme, zapisao Andrija Luburić 1910. godine.
Podvig uredi
Želeći da potčini Crnu Goru sultanovoj vlasti i da natjera Srbe na plaćanje harača, Osman-paša, ćehaja bosanskog vezira u jesen 1756. godine napao je Crnu Goru sa tri strane iz pravca Nikšića, Grahova i Podgorice. Sa glavninom svoje vojske prodire kroz Dolovsko korito u Bašinom Selu i stiže na Čevo, gdje se sastaje sa vojskama koje su krenule iz Grahova i Podgorice.
Crnogorci su vodili žestoku bitku sve dok nije palo Čevo, tada je vladika Vasilije pao u očajanje. Predao je komandu njeguškom vojvodi, te se uz pomoć kaluđera Teodosija Markovića, prebacio se u Primorje a odatle u Senjsku Rijeku.
Kada je izgledalo da nema više spasa, Nikac od Rovina okupio je četrdeset tri borca među kojima Radulović Sima, Peja Markovića, Vuka sa Dobre Vode, Baletića Rada, i druge sa kojima je upao u centar neprijateljskog logora. Prethodno su se dogovorili sa serdarom Đikanom Vukotićem, da kada upadnu u logor, on privuče vojsku Stažerskome dolu. Pozvao je Arslan-agu Zvizdića da javi paši da mu dolazi 40 ljudi koji žele da se poklone. Turska vojska je pustila junake u logor, prateći ih do pašinog šatora. Kada su se približili šatoru povadili su kubure i napali Turke. Nikac je tom prilikom lično pucao i smrtno ranio Osman-pašu. Kada su izveli prepad, krenulu su u proboj iz logora. Vidjevši komešanje u logoru Đikan je sa vojskom krenuo na Turke. Iz Turskog logora izašlo je 14 junaka, meću kojima je bio i Nikac od Rovina, Simo Radulović, Baletić Rade i drugi. Nadahnuti podvigom Srbi su tada izvojevali veliku pobjedu i odbranili se od Turaka
Ranjenoga pobratima Nikca od Rovina, Simo Radulović odnio je u Dobrotu kod Dabinovića sa kojima je trgovao. Tu su im vidali rane. Kada se oporavili vratili su se u Cuce.[7]
Ovaj podvig opjevan je u pjesmi "Sinovi Obilića", njima je Njegoš posvetio petu pjesmu "Svobodijade".
- Ponosi se, Goro Crna,
- sveti hrame srpske slave!
- Dok svobode tvoje gnjezdo
- izležuje sokolove
- kako Nikca od Rovinah
- i njegovo društvo hrabro,
- svagda će ti pred oružjem
- protivnika sila padat,
- i vjenčeve bojem pletne
- tvoja hitra brati ruka.[8]
Godine 1758. Radulovići su se iselili iz Bašina Sela.[9] Simo je sa sinom Vukom prešao u Krivošije odakle je četovao do svoje smrti 1770. godine.[10]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Radulović 1980, str. 16.
- ^ Erdeljanović, Jovan. 1910. E- 468-6 – Cuce i Ozrinići. Rukopis, Beograd: Arhiv SANU.
- ^ Erdeljanović 1926, str. 317-318.
- ^ [1] Petar II Petrović Njegoš u zbirci - „Ogledalo srpsko”
- ^ Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd. 1990. str. 94.
- ^ Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd. 1990. str. 79.
- ^ Medenica 1975, str. 158.
- ^ Petar II Petrović Njegoš Svobodijada
- ^ Erdeljanović 1926, str. 318.
- ^ Erdeljanović, Jovan. 1910. E- 468-6 – Cuce i Ozrinići. Rukopis, Beograd: Arhiv SANU.
Literatura uredi
- Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd, 1990.
- Erdeljanović, Jovan (1926). Stara Crna Gora: Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena. Srpski etnografski zbornik. 39. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Medenica, Radoslav (1975). Naša narodna epika i njeni tvorci. Cetinje: Zajednica za naučni rad SR Crne Gore.
- Radulović, Savo (1980). Radulovići iz Krivošija: prilog za monografiju. Novi Sad: Kultura Bački Petrovac.