Siruš (engl. Sirrush) je biće iz mitologije koje je oslikano na Ištarinoj kapiji iz Babilona u 6 vijeku p. n. e..

Siruš
Grupa:kriptid
Podgrupa:Živi dinosaur
Ilustracija.
prikaz boga Marduka i njegovog "zmaja" (Siruša) - otisak sa vavilonskog ratnog pečata
Ilustracija.
Siruš prikazan na poštanskoj marki iz Istočne Njemačke (iz 1966. godine

Porijeklo i značenje naziva

uredi

Naziv Mušḫuššu dolazi iz Akadskog jezika i označava nominativ za Sumerski naziv Mušḫus što u prevodu znači "crvenkasta zmija" ili "žestoka zmija"[1], ali takođe znači i "raskošna zmija" ili "sjajna zmija"[2].

Drugi nazivi

uredi

Znan je još pod imenom Sirušu (engl. Sirrušu) (piše se originalno: Mušḫuššu).

Opis kriptida

uredi

Ovo biće je opisano u mitologiji kao hibridna životinja: životinja je zmaj sa krljuštavom kožom, sa zadnjim nogama od orla a prednjim od mačke, ima dug vrat i rep, zmijski jezik, jedan rog na glavi i krijestu.

U astronomiji

uredi

Sazvježđe Hidre, koje je u babilonskoj astronomiji znano pod imenom Muldmuš (zmija)[3], je predstavljalo zmiju sa prednjim nogama lava, bez zadnji nogu i sa glavom Siruša[4][5]. Ovo čudovište je takođe inspirisalo Grke da u svojoj mitologiji stvore biće znano kao Lernejska hidra, koje je kasnije postalo jedna od osnova za moderni prikaz Hidre.

U Bibliji i mitologiji

uredi
 
bog Bel, Danijel i "zmaj" (Siruš)

Siruš je jedna od sveti životinja boga Marduka i njegovog sina Nabua u Novom Babilonskom carstvu. Marduk je preoteo Siruša od akadskog boga Tišpaha, lokalnog boga grada Ešnuna.[6]

U priči "Bel i zmaj", iz Deuterokanonske knjige, pojavljuje se Siruš. U priči se pominju sveštenik i "veliki zmaj" (ili "velika zmija" u nekim prevodima) koji borave u hramu boga Bela (boga kojeg poštuje car Nabukodonosor II), kojem se klanjaju i poštuju ga Babilonci. U "Knjizi o Danijelu", protagonist priče prorok Danijel se suočava sa "zmajem" iz hrama, kojeg na kraju on otruje i ubije.

Siruš prikazan na Ištarinoj kapiji

uredi

U kriptozoologiji

uredi

Njemački arheolog Robert Koldbej, koji je otkrio "Ištarinu kapiju" 1902. godine, je bio smatrao da su Siruši koji su oslikani na "Ištarinoj kapiji" stvarne životinje. On je tvrdio da su se u Babilonskoj umjetnosti opisi mitološki bića sa vremenom drastično promjenili, dok su opisi stvrni životinja ostali isti (što je slučaj sa Sirušom). Takođe je primjetio da su Siruši oslikani zajedno sa lavom i "rimijem" (engl. rimi) (turom - vrstom goveda koja je živjela na području Evrope, Afrike i Azije od ledenog doba do srednjeg vjeka kad su je ljudi istijebili), što ga je navelo do zaključka da su Babilinci poznavali ove životinje. Opis prednji nogu Siruša, koje nalikuju na mačije, se Koldveju činio vrlo neprikladan i on je sumljao da je ovaj opis možda netačan. Kako god, 1918. godine on je predložio svoje mišljenje da je Siruš vrsta dinosaura iz grupe Ornitopoda. Takođe postoje i babilonski zapisi u kojima se navodi da su Siruše i ostale životinje (lavove, rimije, ...) donijeli u Babilon sa svoji putovanja iz Afrike (što znači da je Siruš možda afrička vrsta "živi dinosaura").

Moguće objašnjenje/Naučni stav o ovom kriptidu

uredi

Svoje teorije o tome šta je Siruš su prezentovali mnogi naučnici, kao što su Adrijen Major i Bernard Huvelmans.[7] Vili Lej je u knjizi "Egzotična zoologija" naveo da je Siruš možda vrsta izumrli žirafa koje su živjele i u Africi i Aziji.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „The Electronic Text Corpus of Sumerian Literature”. Etcsl.orinst.ox.ac.uk. 19. 12. 2006. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 25. 8. 2014. 
  2. ^ Costello, Peter (1974). In Search of Lake Monsters. 
  3. ^ The Assyrian Dictionary, vol. 10 part II. str. 270.
  4. ^ F.A.M. Wiggerman,Snake Gods”
  5. ^ E. Weidner, Gestirn-Darstellungen auf Babylonischen Tontafeln (1967) Plates IX-X
  6. ^ P. Bienkowski, Alan Ralph Millard, Dictionary of the Ancient Near East. University of Pennsylvania Press. (2000). str. 189.
  7. ^ Mysterious creatures: a guide to cryptozoology, Volume 1, George M. Eberhart, ABC-CLIO, (2002). str. 2003

Spoljašnje veze

uredi


Literatura

uredi
  • Costello, Peter (1974). In Search of Lake Monsters. 
  • Jerome Clark (1993). Unexplained! 347 Strange Sightings, Incredible Occurrences, and Puzzling Physical Phenomena. Detroit: Visible Ink Press.
  • Bernard Heuvelmans (1958). On The Track Of Unknown Animals. New York: Hill and Wang.
  • Willy Ley (1959). Exotic Zoology. New York: Viking Press.
  • Shuker, Karl (1995). In Search of Prehistoric Survivors. London: Blandford. ISBN 978-0-7137-2469-1. 
  • Sjögren, Bengt (1980). Berömda vidunder. Settern. ISBN 978-91-7586-023-7. 
  • J. Black & A. Green, Gods, Demons and Symbols of Ancient Mesopotamia, 1992.
  • Cuneiform Monographs 1: Mesopotamian Protective Spirits, The ritual texts. F.A.M. Wiggermann
  • Helmut Freydank u.a.: Lexikon Alter Orient. Ägypten * Indien * China * Vorderasien, VMA-Verlag, Wiesbaden. 1997. ISBN 978-3-928127-40-0.
  • Brigitte Groneberg: Die Götter des Zweistromlandes. Kulte, Mythen, Epen, Artemis & Winkler. . Stuttgart. 2004. ISBN 978-3-7608-2306-5. 
  • W. G. Lambert: The History of the muš-ḫuš in Ancient Mesopotamia. In: P. Borgeaud (Hrsg.), L'animal, l'homme, le dieu dans le proche orient ancien. Leuven, Editions Peeters 89-92, 1984/1985.
  • F. A. M. Wiggermann: Tišpak, his Seal, and the Dragon mušḫušḫu. In: O. Haex et al. (Hrsg.), To the Euphrates and Beyond: Archaeological Studies in Honour of Maurits N. van Loon. Rotterdam, Balkema, 1989.
  • Dietz-Otto Edzard u.a.: Reallexikon der Assyriologie und Vorderasiatischen Archäologie, Bd. 1, de Gruyter. . Berlin. 1993. pp. 120. ISBN 978-3-11-004451-5.