Sitroen traksion avant

аутомобил више средње класе

Sitroen traksion avant (franc. Citroën Traction Avant) je automobil koji je proizvodila francuska fabrika automobila Sitroen od 1934. do 1957. godine.

Sitroen traksion avant
Sitroen traksion avant 11CV
Pregled
ProizvođačSitroen
Proizvodnja1934. – 1957.
MontažaFrancuska, Belgija, Nemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska
DizajnerFlaminio Bertoni
Andre Lefevr
Karoserija i šasija
KlasaViša srednja klasa
Karoserija2/4 vrata – sedan
2 vrata – kabriolet
5 vrata – hečbek
Rasporedmotor i pogon napred
Pogonski agregat
Motorbenzin 1.3, 1.5, 1.6, 1.9, 2.9 L
Stepen prenosa3 stepena (manuelni)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2910 (7 i 11 light)
3090 (11CV norm. i 15CV)
3270 (11CV long. i 15CV sedan)
Dužina4450 − 4960
Širina1620 − 1790
Visina1520 − 1580
Hronologija
PrethodnikSitroen rozalija
NaslednikSitroen DS

Traksion avant je bio pionir masovne proizvodnje sa tri revolucionarne inovacije široko prihvaćene, gde se i danas koriste: pogon na prednje točkove, samonoseća karoserija i nezavisno ogibljenje na sva četiri točka. Automobil je bio pun tehnoloških noviteta, kao što su hidraulične kočnice, ali i ideje koje nisu sprovedene u delo, a to se najviše odnosi na automatski menjač.[1]

Istorijat uredi

Zvanično je predstavljen na salonu automobila u Parizu 1934. godine kao Sitroen 7CV prema računanju konjskih snaga u Francuskoj. Pošto su u kompaniji i ranije imali vozila sa istim imenom, za ovaj novitet je dodato i Traction Avant, što u prevodu znači pogon na prednje točkove, po čemu će i ostati poznat.[2] Međutim, ovaj je automobil, u zavisnosti od agregata koji ga je pokretao, kasnije nosio i oznake 11CV, 15CV i 22CV. Ali i pored toga, u Francuskoj je bio poznat pod nazivom Reine de la Route, odnosno „Kraljica puteva”. Proizvodnja je u početku planirana samo u Francuskoj, ali su ubrzo otvorene i fabrike u Belgiji, Engleskoj, Nemačkoj i Danskoj da bi zadovoljili potražnju.[3]

 
Samonoseća karoserija traksion avanta

Traksion avant su konstruisali inženjeri Andre Lefevr koji je bio zadužen za tehniku, dok je Flaminio Bertoni bio zadužen za spoljašnji izgled, stvorivši prepoznatljiv i elegantan oblik.[1] Struktura traksion avanta je bila karoserija iz jednog dela, odnosno samonoseća karoserija. Kod većine automobila iz tog doba šasija i karoserija su se proizvodile odvojeno, a zatim su se sklapale jedna na drugu tokom proizvodnje vozila. Ovom inovacijom, one su spojene u jedan deo koji je obavljao obe funkcije. Ovo tehničko rešenje, ne samo da povećava komfor i bezbednost putnika, već omogućava, ukidanjem šasije, i da se spusti težište vozila što poboljšava ležanje na putu.[4]

U početku, ponuđene su dve verzije, Berline sa četvora vrata, takozvana „mala” karoserija, dužine od 4,4 metra, Cabriolet i kupe Faux sa dvoja vrata, koji su napravljeni na istoj osnovi. Nijedan od njih nije bio jeftin i početna cena je iznosila oko 17.000 franaka (oko 1.000 dolara). Sitroen je bio primoran da potpiše bankrot 21. decembra 1934. godine. Kontrolu nad kompanijom je preuzeo proizvođač pneumatika Mišlen, kome je Sitroen dugovao najveće sume novca, a Andre Sitroen odlučuje da se penzioniše zbog zdravstvenih problema. Mišlen je nastavio s Andreovom misijom, mada je ugasio neke radikalne ideje kao što je planirana 22CV verzija sa 3.9-litarskim V8 motorom. Tokom godina traksion avant je unapređivan, tako dobija metalni krov za Berline i Faux modele, a i prilazak prtljažniku spolja 1935. godine. Zatim je dodana i produžena Normale verzija, a kasnije i još duža verzija Familiale sa tri reda sedišta u koji se moglo smestiti devet putnika.[2]

Proizvodnja je zaustavljena tokom Drugog svetskog rata, ali i u tim uslovima inženjeri su nastavili da rade na naslednicima. Serijska proizvodnja je nastavljena 1946. godine sa novim specijalnim verzijama. Ekonomska kriza koja je nastala neposredno nakon rata govori o tome da su se gume prodavale odvojeno od automobila.[3] Prva istraživanja hidropneumatskog oslanjanja počinju 1944. godine na spačeku. Međutim, 1954. godine traksion avant (15CV) je prvi model koji je njime opremljen na zadnjem delu. Ipak ovaj sistem će proslaviti model koji ga nasleđuje ajkula 1955. godine, koja je imala oslanjanje na sva četiri točka.[4] Proizvodnja je okončana 1957. godine posle 759.111 proizvedenih vozila.[3]

Modeli i motori uredi

Prvi model je imao međuosovinsko rastojanje od 2.910 mm i agregat od 1.303 cm³ i imao je oznaku 7A. Nakon dva meseca i proizvedenih 7.000 jedinica, pojavljuje se model 7B sa nešto jačim agregatom zapremine od 1.529 cm³. Do septembra 1934. godine proizvedeno je 15.620 primeraka, a onda je lansiran model 7C, opet sa motorom veće zapremine. Sada je traksion avant pokretao agregat od 1.628 cm³. U novembru 1934. godine lansiran je 11CV sa motorom od četiri cilindra zapremine 1.911 cm³ i to je prvi Sitroenov model koji je napravljen u dve varijante: 11 BL i 11B Normale sa nešto većim međuosovinskim razmakom. Na sajmu u Parizu 1936. godine Sitroen je predstavio različite modifikacije ovog modela, prednja rešetka je hromirana, a farovi su restilizovani.[3]

U junu 1938. godine pojavljuje se i model 15CV sa agregatom od šest cilindara zapremine od 2.867 cm³. Uprkos tome što je Sitroen favorizovao modele sa pogonom na prednje točkove, ipak je postojala grupa konzervativnih kupaca koji su i dalje želeli automobil sa pogonom na zadnje točkove. Tako je 10 odsto proizvodnje i dalje odlazilo na modele sa zadnjim pogonom. Posle Drugog svetskog rata Sitroen sa proizvodnih traka izbacuje 11B-light koji se od svog prethodnika razlikovao samo po hromiranoj rešetki hladnjaka i restilizovanim farovima.[3]

Galerija uredi

Razne verzije traksion avanta

Reference uredi

  1. ^ a b „Istorija: Sitroen traksion avant” (na jeziku: srpski). autoblog.rs. Pristupljeno 31. 5. 2020. 
  2. ^ a b „Sitroen traksion avant – pojam automobilske avangarde” (na jeziku: srpski). autorepublika.com. Pristupljeno 31. 5. 2020. 
  3. ^ a b v g d „Prva Sitroen revolucija: traksion avant” (na jeziku: srpski). rs.n1info.com. Pristupljeno 31. 5. 2020. [mrtva veza]
  4. ^ a b „Inovacije” (na jeziku: srpski). citroen.rs. Pristupljeno 31. 5. 2020. 

Spoljašnje veze uredi