Sihot
Sihot (slč. Ostrov Sihoť) je najveće rečno ostrvo na Dunavu u Bratislavi u Slovačkoj, koje se nalazi u okrugu Karlova Ves[1][2]. Ostrvo leži između glavnog toka Dunava na sever i paralelnog kanala Karloveske rameno na jugu, između Devinskog puta u Bratislavi i austrijske granice.
slč. Ostrov Sihoť | |
---|---|
Geografija | |
Lokacija | Dunav |
Koordinate | 48° 08′ 48″ S; 17° 02′ 27″ I / 48.1466° S; 17.0407° I 48° 08′ 48″ S; 17° 02′ 27″ I / 48.1466° S; 17.0407° I |
Površina | 2,35 km2 |
Administracija | |
Bratislava | Karlova Ves |
Slovačka | |
Dodatne informacije | |
Vremenska zona |
Ostrvo se sastoji uglavnom od silicijumskog šljunka kojeg je Dunav doneo iz viših alpskih područja. Ostrvo Sihot se koristi kao izvor vode od 1886. godine, a isporučuje kvalitetnu pitku vodu gradovima Karlova Ves, Dubravka, Devinska nova Ves, deo Starog grada i deo Zahorie, gradu Malacki, što predstavlja oko 200.000 stanovnika samoupravnog regiona Bratislave. Zbog geoloških uslova, voda na ostrvu Sihot je jedna od najboljih u centralnoj Evropi. Ostrvo je zaštićeno područje jer se na njemu malaze izvori vode koji snabdevaju vodom iz bunara veliki deo građana Bratislave, kao i brojna obližnja sela.
Pod komunizmom je pristup ostrvu bio ograničen zbog blizine austrijske granice, a vojnici su čuvali jedini pristupni most na ostrvu. Pristup ostrvu ostao je zabranjen i nakon prestanka komunizma, a danas je pristup veoma ograničen. Od 15. maja 2012. ostrvo je zaštićeno područje[3] i trenutno postoji inicijativa da se ostrvo proglasi nacionalnim parkom i poveže ga sa susednim nacionalnim parkom Dunav-Auen u Austriji[4].
Istorija
urediU prošlosti se Sihot zvao nem. Käsmacherinsel, a slč. Syrársky ostrov na slovačkom. Bilo je to najveće dunavsko ostrvo u celom mađarskom kraljevstvu. To područje je pregledao Bernhard Salbah (Bernhard Salbach) iz Drezdena 1881–1882, a ostrvo je proglašeno kao dobar izvor vode. Salbah je takođe dizajnirao sistem za snabdevanje pijaćom vodom za istorijski centar grada, koji radi i danas[5]. Bratislava je 1880-ih uspostavila svoj prvi vodovod, postajući jedan od prvih gradova u Evropi koji je izgradio vodovodni sistem[6]. Nakon što su svojstva vode potvrđena kao visokokvalitetna, građevinski radovi su svečano započeti. Na ostrvu Sihot prvi pilot bunar iskopan je 1882. godine i sačuvan je kao istorijski spomenik do danas. Pored bunara, prvi objekti vodovoda obuhvatali su pumpnu stanicu Karlova Ves i akumulaciju na Somarskom vrhu. Od tada je obezbeđeno redovno snabdevanje visokokvalitetnom pitkom vodom. Glavni vodovod izgrađen je 1885. godine.
Opis
urediPovršina ostrva je 235 hektara pripada kompaniji Štatne Lesi koja vrši seču drveta na ostrvu uprkos zaštićenom području[2]. Svi bunari za vodu, vodovodna infrastruktura i sve zgrade i putevi na ostrvu pripadaju Bratislavnom preduzeću za vodu. Ostrvo je deo lovišta Devinska Kobila koje lovci povremeno koriste zadnjih 60 godina, uprkos tome što je područje zaštićeno[2]. Vođa kompanije Štatne Lesi Jožef Minaš (Jozef Minďáš) 2007. godine potpisao je ugovor sa lovačkom organizacijom Klenovica kojim je dao pravo na lov na ostrvu na period od 10 godina uz naknadu od 440 evra godišnje. Životinje koje se love na ostrvu su divlje svinje, jeleni i patke.
Izvori vode i njihova zaštita
urediOstrvo Sihot je izvor vode za Bratislavu od 1886. godine. Javni pristup ostrvu je u velikoj meri zabranjen još od 1886. godine zbog zaštite sistema za snabdevanje pijaćom vodom. Voda uzeta iz izvora Sihot uvek je pokazala stabilan i veoma dobar kvalitet. Prirodno okruženje za filtraciju stvara se nekontaminiranim rečnim naslagama, taloži se na nepropusnom podzemlju i zaštićeno je od površine biološki aktivnim slojevima sitnog peska, humusa i vegetacije. Voda Dunava (približno 30 - 200 cm / dan) postepeno se menja u biološki bezopasnu zbog filtracione sredine. Trenutno na ostrvu postoji 13 iskopanih, 33 izbušenih bušotina i 4 stanice za punjenje akumulacija.
Teritorija ostrva Sihot spada u prvu zonu higijenske zaštite vodnih resursa. Na ostrvu je zabranjena bilo kakva poljoprivredna i industrijska aktivnost i zatvoreno je za javnost tokom cele godine, osim specijalizovanih edukativnih događaja u organizaciji Bratislave vodovoda i Muzeja vode. Tokom povišenog nivoa Dunava, ostrvo je poplavljeno. Bušotine na ostrvu Sihot su izgrađene i učvršćene tako da rečna voda ne prodre u bunare.
Flora i fauna
urediZbog male ljudske aktivnosti, ostrvo obiluje divljinom. Ekosistem je u velikoj meri netaknut, osim za ograničenu legalnu seču. Najveći deo ostrva pošumljen je ostacima pragozdne šume koja je delimično poplavljena svake godine tokom visokog vodostaja Dunava, a tokom ekstremno visokog vodostaja, veći deo ostrva je potpuno potopljen. Na Sihotu se nalaze razne zaštićene biljke, uključujući snežne kade, đurđevak i manji celandin. Životinje koje žive na ostrvu su: dabrovi, divlje svinje, jeleni i patke.
Zaštita prirode na ostrvu
urediPored zaštite vode za piće, ostrvo Sihot je takođe važno sa stanovišta zaštite prirode. Pojava retkih poplavnih staništa bila je razlog za uključivanje u evropski sistem zaštićenih područja u okviru ekološke mreže Natura 2000. u dve kategorije, a to su:
- zaštićene podunavske livade i zaštićene ptice i
- područje Bratislava livade koje su od evropskog značaja.
Pored toga, proglašeno je zaštićenim područjem 2012. godine kao retko stanište slovačke od evropskog značaja.
Galerija
urediDelovi ostrva Sihot u Karlovoj Vesi, Bratislava
Reference
uredi- ^ Takácsová, Anna (21. 4. 2010). „Vodný zdroj Sihoť je zrekonštruovaný (Water source Sihoť was reconstructed)”. WebNoviny. Pristupljeno 3. 7. 2020.
- ^ a b v „Poľovníci môžu loviť aj na ostrove Sihoť (Hunters can hunt also on island Sihoť)”. SME. 4. 5. 2012. Pristupljeno 3. 7. 2020.
- ^ „Bratislava má nový chránený areál. Ostrov Sihoť (Bratislava has a new protected area. Sihoť island.)”. SME. 28. 5. 2012. Pristupljeno 3. 7. 2020.
- ^ „Sihoť a Pečniansky les chcú vyhlásiť za národný park (Sihoť and Pečniansky les considered for creation of a national park)”. SME. 22. 10. 2013. Pristupljeno 3. 7. 2020.
- ^ „Studne na ostrove Sihoť (Wells on Sihoť island)” (PDF). Vodarenskemuzeum.sk. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 07. 2019. g. Pristupljeno 3. 7. 2020.
- ^ „Water Museum of BVS, a.s. Bratislava”. Muzeum.sk. Arhivirano iz originala 15. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 7. 2020.