Sijesta (popodnevna dremka) je običaj, koji se sastoji od odmora od nekoliko minuta (uobičajeno je od dvadeset do trideset, ali može da potraje i do nekoliko sati), nakon ručka, podrazumeva kratku dremku sa ciljem da se prikupi energija za ostatak dana.[1]

Ležaljka (Die Hängematte) Gustav Kurbe (1844).
Sijesta pasa lutalica u gradu San Kristobal, Ćiapas.
Sijesta u San Kristobal, Kusko, Peru.
Sijesta na motociklu u Vijetnamu.

Karakteristike uredi

Ovaj običaj javlja se u delovima južne Evrope i Latinske Amerike, ali i u Kini, Tajvanu, Filipinima, Indije, na Bliskom istoku i u Severnoj Africi. Ova reč potiče od rimskog šestog sata,[2] onaj čas koji predstavlja šesti po redu na sunčanom satu, od dvanaest dnevnih sati na njemu, odnosno oko 14 časova po podne po današnjem merenju vremena. To je bio momenat kada se pravila pauza od dnevnih radova da se odmori i povrati snaga.

Sijesta, takođe, ima biološko objašnjenje. Posledica je usporenja krvnog pritiska posle jela, koje se javlja u  nervnom sistemudigestivnom sistemu, i uzrokuje pospanost. Imajući u vidu da španski obroci mogu biti obimni, špansku dnevnu rutinu i režim ishrane u Evropi u kojima su kaloričniji i bogatiji obroci raspoređeni u prvom delu dana, kao i evropski bioritam:  nezavisno od toga da li ste jeli ili ne, pospanost će svakako obuzeti organizam kada prođe osam sati otkad ste se probudili.[3] Sa druge strane, u tropskim predelima, španskim kolonijama na jugu Evrope, a u samoj Španiji, u ovom delu dana je najtoplije, stoga se čak i životinje povlače u svoja skrovišta i odmaraju.[traži se izvor]

Naučno je dokazano da sijesta, ne duža od 30 minuta (više od toga može da poremeti biološki sat i da izazove nesanicu noću) poboljšava zdravlje u celini i cirkulaciju krvi (mada je ovo diskutabilno ali: postoje epidemiološka istraživanja koja tvrde da može da spreči infarkt miokarda)[4] i sprečava premaranje, tenziju ili stres. Pored toga, poboljšava pamćenje i mehanizme učenja i nudi mogućnost da organizam uštedi energiju, da bude produktivan i izrdži mnogo duže u budnom stanjua da ga ne stigne umor.[5]

Istaknute ličnosti, hvalile su i poštovale ovaj običaj, kao što je na primer bio Albert Ajnštajn, ili Vinston Čerčil, koji je na Kubi naučio da odmara po podne. Uživao je u popodnevnoj sijesti i njegovi saradnici bili su začuđeni odakle mu energija da u dva posle ponoći bude odmoran i spreman za rad, za vreme Drugog svetskog rata. Jedan od najvažnijih pisaca, 20. 20., u Španiji, dobitnik Nobelove nagrade, Kamilo Hose Sela, iako sa njegovim čuvenim sarkazmom, cenio je ovaj običaj i praktikovao ga. Ovaj romanopisac je govorio da sijestu treba obaviti kako dolikuje "u pidžami i sa Očenaš i nošom."

U predratnom Beogradu radnje su bile zatvorene od 12:30 do 15:00 sati; tokom leta 1940. mnogi lokali su produžili popodnevni odmor do 16.[6]

Ovnova sijesta uredi

Sijesta koja se obavlja pre jela zove se siesta ovna[2] , kao i kanonskog.

"zimi veštačka kost i leti sijesta ovna".[traži se izvor]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Siesta: šta je, koliko traje i u koje vreme”. 
  2. ^ a b DRAE, consultado el 11 de diciembre de 2011
  3. ^ Ebert, D., K.P. Ebmeier, T. Rechlin, and W.P. Kaschka, "Biological Rhythms and Behavior", Advances in Biological Psychiatry.
  4. ^ Hannia Camposa y Xinia Siles, "Siesta and the risk of coronary heart disease: results from a population-based, case-control study in Costa Rica", International Journal of Epidemiology Volume 29, Issue 3 pp. 429-437.
  5. ^ Los beneficios de una siesta de 26 minutos
  6. ^ „Politika”, 16. jul 1940

Spoljašnje veze uredi