Skriptni jezik je programski jezik čiji se kod najčešće izvršava interpretiranjem. Pored toga, skriptni jezici se koriste najčešće za pisanje manjih programa (skripti) koji se brzo pišu i služe za obavljanje manjih poslova. Skriptni jezici su postali popularni i u veb programiranju, zbog svoje prenosivosti i jednostavnosti u pisanju — u njima najčešće ne postoje napredne mogućnosti koje imaju drugi programski jezici, poput pokazivača, direktnog pristupa memoriji, sistemskih funkcija itd.

Najpoznatiji skript jezici

uredi

Najpoznatiji skriptni jezici su Javaskript i PHP[traži se izvor], koji su namenjeni razvoju veb strana, kao i ActionScript koji se koristi u aplikacijama napisanim u Flešu. Pored ovih, postoji još nekoliko kategorija skriptnih jezika, od kojih su najčešći oni za automatsku kontrolu poslova na operativnim sistemima, tj. skripte ljuske, koje u stvari predstavljaju skup komandi dotičnog operativnog sistema koje se automatski izvršavaju jedna za drugom i osnovne kontrolne strukture za grananje i ponavljanje. Takve skripte značajno štede vreme jer se na taj način često korišćeni skupovi komandi mogu obavljati odjednom, umesto da ih korisnik kuca svaki put ponovo, ali se mogu podesiti i da se same izvršavaju periodično, već u zavisnosti od odgovarajućeg operativnog sistema.

Serverske i klijentske skripte

uredi

Od skriptnih jezika koji se koriste za pisanje programa koji se izvršavaju na veb-serverima, takođe su poznati i Pajton (piton, engl. Python), Perl, ASP, Ruby on Rails. Kao i PHP, oni se izvršavaju na veb-serveru, pa se zato i nazivaju serverske skripte, što ih razlikuje od takozvanih klijentskih skripti koje se izvršavaju na klijentu (u slučaju veb strana to je brauzer). Pored Javaskripta, poznate klijentske skripte su i Džejskript, VBScript. Serverska skripta se interpretira i izvršava pre nego što se sadržaj veb strane pošalje brauzeru, a klijentske skripte se izvršavaju tek u samom brauzeru, kada se primi sadržaj poslat sa servera.

Specijalizovani skriptni jezici

uredi

Mnogi proizvođači softvera, zbog lakšeg nadograđivanja svojih programa, stvaraju svoje skriptne jezike koje korisnici mogu lako da razumeju i koriste, te da sami pišu svoje skripte čime mogu značajno da se unaprede i prošire mogućnosti programa, ali i prilagode svojim potrebama. Takve skripte se često nazivaju i dodaci, ili ekstenzije, a u nekim programima i makroi (poput npr. Microsoft Officea).