Skupština u Borku

Skupština u Borku je održana 15. avgusta 1805. Na njoj je doneta odluka o osnivanju Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog kao centralnog organa vlasti u ustaničkoj Srbiji. Među pojedinim ustaničkim i nahijskim starešinama težnji da se njime donekle ograniči Karađorđeva vlast.

Skupština u Borku uredi

Posle pobede ia Ivankovcu, Karađorđe zakaže sastanak narodne skupštine u selu Borku za dan 15. avgusta 1805. Trebalo je da se na toj skupštini udare prve osnove vlasti u oslobođenim krajevima. Zastoj ustaničkih operacija omogućio je da se na toj skupštini, uz starešine, okupi veliki broj naroda iz svih nahija, tako da je skupštinskih učesnika bilo preko hiljadu.

Na skupštini se raspravljalo o kupljenju danka, o nabavci vojnih potreba, o isplaćivanju vojnika-najamnika, o boljem uređenju vlasti i sudova, o popravci srušenih crkava i manastira, o zavođenju i uređenju pošta, i o drugim narodnim potrebama.

Najvažniji pak zaključak skupštine u Borku jeste odluka da se osnuje „Sovjet" koji se sastoji iz jednog predsednika, 12 članova i jednog sekretara, koji će na sebe preuzeti brigu oko uređenja sudova, suditi u većim delima, urediti policijske i administrativne vlasti i izdavati potrebne uredbe. Skupština je izabrala prvih šest savetnika, a za predsednika Saveta postavljen je prota Mateja Nenadović. Po naredbi Karađorđevoj, Savet se instalirao u Manastiru Voljavči, y Rudničkoj nahiji.

Što se tiče izbora savetnika za nahije koje nisu bile u Savetu zastupljene, određeno je da se za svaki okrug održe posebne okružne skupštine, sastavljene iz „buljukbaša, kaluđera, popova, kmetova i od prostog naroda“ koje će izabrati „najboljega i najpravdoljubijega čoveka, „u kome ima poverenje“, pa će ga uputiti u Savet. Narod će mu dati i potrebno punomoćstvo za ulazak u Savet, sa potpisima svih koji su ga birali, i on će stupiti u dejstvo tek kad se zakune.

Literatura uredi

Narodne skupštine Srbije

1805