Слика у кући

„Slika u kući” (engl. The Picture in the House) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana 12. decembra 1920.[1] i prvi put objavljena u časopisu The National Amateur 1921. godine.[2][3]

Slika u kući
Orig. naslovThe Picture in the House
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datum1921.

Radnja

uredi

Dok se vozi biciklom u dolini Miskatonik u ruralnoj Novoj Engleskoj, genealog traži zaklon od oluje koja se približava. Ulazi u naizgled napuštenu kuću, u kojoj zatiče „odvratnog starog, belobradog i odrpanog čoveka”, koji govori „ekstremnim oblikom jenkijskog dijalekta... za koji se mislilo da je odavno izumro”. Pripovedač primećuje da je kuća puna antičkih knjiga, egzotičnih artefakata i nameštaja koji potiče iz vremena pre Američke revolucije. Starac se u početku svom gostu čini bezazlenim i neukim. Međutim, on pokazuje uznemirujuću fascinaciju gravurom u retkoj staroj knjizi, Regnum Congo, i priznaje pripovedaču kako mu je otvorila apetit za „hranom koju nije mogao da odgaja ni da kupi” – verovatno ljudskim mesom. Pretpostavlja se da je starac ubijao putnike koji su nailazili na njegovu kuću da bi zadovoljili svoju „žudnju”, i da je značajno produžio svoj život putem kanibalizma. Sada uplašeni pripovedač shvata da je starac živ više od jednog veka. Ipak, starac poriče da je ikada popustio tom porivu. Odjednom kap krvi pada sa plafona, jasno dolazeći sa sprata iznad, i prska stranicu u knjizi. Pripovedač zatim podiže pogled i vidi crvenu mrlju koja se širi na plafonu; ovo pobija starčevu izjavu. U tom trenutku, udar groma uništava kuću. Srećom, pripovedač preživljava da bi ispričao svoje muke.

Lavkraftova zemlja

uredi

Pripovetka počinje nečim nalik manifestu za serijal horor priča koje je Lavkraft smeštao u izmišljenom okruženju Nove Engleske koje će postati poznato kao Lavkraftova zemlja:

Tragači za užasom proganjaju čudna, daleka mesta. Za njih su katakombe Ptolemaide i isklesane grobnice košmarnih zemalja. Penju se do mesečinom obasjanih tornjeva razrušenih dvoraca na Rajni, i posrću spuštajući se niz crne, paučinom obrasle stepenike ispod razbacanog kamenja zaboravljenih gradova u Aziji. Ukleta šuma i pusta planina njihove su svetinje, a oni se zadržavaju oko zlokobnih monolita na nenaseljenim ostrvima. Ali pravi epikur strašnog, kome je novo uzbuđenje neizrecive jezivosti glavni cilj i opravdanje postojanja, najviše ceni drevne, usamljene seoske kuće u zabitima Nove Engleske; jer tamo se mračni elementi snage, samoće, grotesknosti i neznanja kombinuju da bi formirali savršenstvo groznog.[2]

Lavkraftov kritičar Piter Kenon je pisao: „Ovde Lavkraft obaveštava da će se manje oslanjati na gotičke ukrase, a više na svoj rodni region kao izvor užasa.”[4] Lavkraftova analiza psiholoških korena horora Nove Engleske odražava se u njegovoj raspravi o Natanijelu Hotornu u eseju „Natprirodni horor u književnosti”.[5]

Priča uvodi dva najpoznatija elementa Lavkraftove zemlje:

Već neko vreme sam putovao među ljudima u dolini Miskatonik u potrazi za određenim genealoškim podacima... Sada sam se našao na naizgled napuštenom putu koji sam izabrao kao najkraću rutu do Arkama.[2]

Nijedna od pomenutih lokacija nije dalje razvijena u ovoj priči, ali Lavkraft je postavio temelje za jednu od najtrajnijih postavki u iracionalnoj fikciji.

Inspiracija

uredi

Završetak pripovetke, u kojem je pripovedač spašen udarom groma koji je uništio drevnu kuću, možda je inspirisan sličnim završetkom priče „Pad kuće UšeraEdgara Alana Poa.[6]

Kritičar Džejson Ekhard je sugerisao da je akcenat kojim se starac koristi u priči izveden iz dijalekta korišćenog u delu Biglow Papers Džejmsa Rasela Louela. Čak i u Louelovo vreme, smatralo se da je ovaj dijalekat odavno izumro.[5] Skot Konors je izjavio da „upotreba arhaičnog dijalekta u 'Slici u kući'... predstavlja rani primer ideje o poniranju kroz vreme, transformišući ono što bi inače mogla biti svakodnevna priča o kanibalizmu u meditaciju o paradoksima vremena”.[7]

Piter Kenon je ukazao na paralele između „Slike u kući” i „Crvenih bukviArtura Konana Dojla.[8]

Prijem

uredi

Kolin Vilson je priču nazvao „skoro ubedljivom skicom sadizma”.[9] U raspravi iz 1986. o Lavkraftovim delima, Džoana Ras je odbacila „Sliku u kući” kao „jednu od slabijih priča”.[10] Piter Kenon je smatrao da je priča „ukorenjena u autentičnoj puritanskoj psihoistoriji”[11] i smatra da je vrhunac, sa krvlju koja curi sa plafona demonstriranje „finese nepoznate današnjim piscima horora koji uživaju u grafičkom nasilju”. Za Kenona, pažljiv realizam i suptilni razvoj zapleta, koji su doveli do raspleta, uključuju uzdržanost koja pomaže da se priča učini „ma koliko konvencionalnu svoju kanibalsku temu, najjačom od Lavkraftovih ranih priča o Novoj Engleskoj”.[12] Studija Lavkraftovog dela Donalda R. Berlesona iz 1983. ocenjuje da je „Slika u kući” demonstrirala da je „već 1920. Lavkraft bio sposoban da isplete moćnu priču o užasu – sposoban da prizove i održi raspoloženje kroz veoma veštu upotrebu jezika, sposoban da ostvari kontrolu nad fokusom u rukovanju svojim likovima i sposoban da koristi svoju rodnu Novu Englesku kao lokaciju za horore koji su moćni kao oni u konvencionalnijim okruženjima”.[13]

Reference

uredi
  1. ^ "Lovecraft's Fiction", The H. P. Lovecraft Archive.
  2. ^ a b v "H. P. Lovecraft's 'The Picture in the House'", The H. P. Lovecraft Archive.
  3. ^ S. T. Joshi and Peter Cannon, More Annotated Lovecraft, p. 11.
  4. ^ Peter Cannon, "Introduction", More Annotated Lovecraft, p. 2.
  5. ^ a b Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H.P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 207. ISBN 978-0974878911. 
  6. ^ Joshi and Cannon, More Annotated Lovecraft, p. 24.
  7. ^ Scott Connors, "Lovecraft's 'The Picture in the House'", The Explicator 59.3 (Spring 2001):p.140
  8. ^ Peter Cannon, Lovecraft Studies No. 1 (Fall 1979); cited in Joshi and Schultz, p. 207.
  9. ^ Colin Wilson, The Strength to Dream. Boston: Houghton Mifflin Co, 1962, p. 5
  10. ^ Russ, Joanna (1986). „Lovecraft, H(oward) P(hilips)”. Ur.: Curtis C. Smith. Twentieth-Century Science-Fiction Writers. St. James Press. str. 461-3. ISBN 0-912289-27-9. 
  11. ^ Cannon, Peter H.; Lovecraft, H. P. (1989). Boston: Twayne Publishers. str. 38.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  12. ^ Cannon 1989, str. 39
  13. ^ Burleson, Donald R. (1983). H.P. Lovecraft: A Critical Study. Westport CT and London: Greenwood Press. str. 46. 

Spoljašnje veze

uredi