Slobodan Novaković
Slobodan Novaković (Beograd, 14. april 1939 — Beograd, 3. maj 2007) bio je srpski dramaturg, reditelj, scenarista, novinar, urednik i voditelj.
Slobodan Novaković | |
---|---|
![]() Mural posvećen Novakoviću u Beogradu | |
Nadimak | Sloba |
Datum rođenja | 14. april 1939. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 3. maj 2007.68 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Biografija
urediBrat je Miodraga Novakovića.
Završio je Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u klasi Josipa Kulundžića. Počeo je da radi 1967. godine u TV Beograd u kojoj je radio pune tri decenije.
Prvo je bio dramaturg popularnih humorističkih serija: "Muzikanti", "Građani sela Luga", "Kamiondžije", "Diplomci", "Ljubav na seoski način", "Mladići i devojke"[1], kasnije i serije "Sivi dom". Počeo je potom i da režira, uglavnom po sopstvenim scenarijima. Debitovao je 1971. godine režijom dokumentarnog TV filma "Derbi u Velikom selu", a godinu dana kasnije režirao je i svoj prvi igrani TV film "Vreme konja". Oba filma osvojila su nagrade na međunarodnim festivalima – za "Derbi u Velikom selu"
Novaković je 1971. godine bio nagrađen za režiju na Prvom festivalu sportskog filma Bled, a za "Vreme konja" 1972. osvojio je Gran pri televizijskog festivala u Minhenu. Usledila je zatim i režija popularne igrane TV serije "Filip na konju" (1974), nagrada "Zlatna harfa" na festivalu u Dablinu za muzički TV film "Rodoslov"[2] i još mnogo priznanja i odlikovanja.
Objavio je i pet video-kaseta "Slike i zvuci Slobodana Novakovića", izbor iz svojih TV režija, u izdanju PGP-a (1997).
Novakovićevo ime i stvaralaštvo vezuje se i za beogradski Fest i Festival autorskog filma, za dugogodišnju saradnju sa "Ježom" u kojem je objavljivao satire, za suđenje na fudbalskim utakmicama, a on je posebnu ljubav gajio i prema Fudbalskom klubu "Partizan", u čijoj je upravi bio niz godina.
Njegova izabrani tekstovi kao i tekstovi drugih autora o njemu sabrani su u knjizi Slobodan Novaković – Ličnost kao metafora koju je priredio Novakovićev sin Marko.[3]
Preminuo je 3. maja 2007. godine u Beogradu. Sahranjen je 5. maja na beogradskom Novom groblju.[4]
Dela
uredi- Vreme otvaranja
- Film kao metafora
- Ludosti
- Kraljevi i podanici
- Kako braća Marks čitaju braću Grim
- Alisa u Vavilonu
- Među javom i parodijom
Reference
urediSpoljašnje veze
uredi- Slobodan Novaković na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Čitulja Slobodana Novakovića