Slobodna Država Oranje

Slobodna Država Oranje (hol. Oranje-Vrijstaat; afr. Oranje-Vrystaat; engl. Orange Free State), bila je burska republika u Južnoj Africi koja je postojala od 1854. do kraja Drugog burskog rata 1902. godine.

Položaj Slobodne Države Oranje u Južnoj Africi (1890).
Zastava Slobodne Države Oranje.

Slobodna Država Oranje prostirala se po unutrašnjoj visoravni Hajveld, između reke Oranje (po kojoj je dobila ime i koja je bila južna granica države), i reke Val, koja je bila severna granica, prema burskoj Južnoafričkoj Republici Transval. Slobodna Država Oranje je sa istoka graničila sa britanskom kolonijom Natal i Lesotom, a sa juga i zapada sa Kolonijom Rt dobre nade.[1]

Nakon odlučujućih pobeda u Drugom burskom ratu Britanija je anektirala Slobodnu Državu Oranje 1902. godine.

Prestonica Slobodne Države Oranje bio je Blumfontejn, osnovan 1846, a koji je od 1848. do 1854. bio glavni grad britanske kolonije Suverena reka Oranje.

Istorija uredi

Osnivanje uredi

Pre dolaska prvih evropskih kolonista u te krajeve krajem 18. veka, na tom području živele su Tsvane, polunomadska bantu plemena. Početkom 19. veka, agresivni Zuluji su u brojnim vojnim kampanjama rasterali Tsvane, tako da su se nakon njih u taj opustošen kraj naselila plemena Basoto i Grika.[1] Istovremeno u te krajeve počeli su da se naseljavaju i Buri. Njihov pravi veliki migracioni val zvan Veliki put (Groot Trek) počeo je nakon 1836. kada su brojni Buri napustili britanske kolonije tražeći mesto za život preko reke Oranje.[1]

Britanci su 1848. anektirali teritoriju između rijeka Oranje i Val i osnovali svoju koloniju Suverenu reku Oranje uprkos otporu burskog generala Andrisa Pretorijusa. Britanske ambicije da izgrade uredno upravljanu koloniju, rasplinule su se zbog sukoba sa plemenima Basoto tako da su se oni povukli 1854. godine. Nakon Mirovne konferencije održane u Blumfontejnu 23. februara 1854, Britanija se odrekla svog suvereniteta nad tom teritorijom, pa su burski kolonisti osnovali svoju samostalnu republiku Slobodnu Državu Oranje.[1]

 
Treći predsednik Slobodne Države Oranje, Martinus Pretorijus.

Život u Slobodnoj Državi Oranje uredi

Politička struktura ove burske republike bila je kombinacija tradicionalnih burskih institucija s tada modernim holandskim i američkim ustavnim teorijama. Vrhovni zakonodavni organ bio je jednodomni parlament Folksrad (Narodno veće) u koji su mogli da budu izabrani samo beli odrasli muškarci. Po tome je ona bila čvrsti pobornik aparthejda, odnosno politike stroge rasne segregacije. Izvršnu vlast obavljao je direktno izabrani predsednik sa svojom vladom.[1]

Tokom prvih nekoliko godina postojanja, Slobodna Država Oranje bila je zauzeta stalnim ratovima sa plemenima Basoto zbog teritorija na istoku republike. Na kraju su Buri uspeli da zauzmu deo njihove teritorije i sklope mirovni sporazum sa njima 1869. kojim je definisana granica između njih i njihove države Lesoto. To je sprovedeno za vreme vladavine sposobnog Johanesa Branda koji je bio četvrti predsednik Slobodne Države Oranje od 1864. do 1888. godine. Republika je napredovala pod njegovom vladavinom, a tada je izgrađena i železnička pruga do britanske Kolonije Rt dobre nade 1890. godine.[1]

Nakon neuspele Džejmsonove bune u Transvalu 1895, koju je pokrenuo Sesil Rouds tadašnji premijer Kolonije Rt dobre nade i Slobodna Država Oranje je sve više bila uvučena u bursko-britanski sukob koji je na kraju doveo do Drugog burskog rata (1899–1902).[1] U tom ratu se Slobodna Država Oranje zajedno sa bratskom Južnoafričkom Republikom Transval, s kojom je imala odbrambeni savez, borila protiv Britanije. Pod vođstvom predsednika Martinusa Stejna i Kristijana de Veta, Slobodna Država Oranje je odnela neke od najvećih pobeda protiv britanske vojske, ali nakon velikih britanskih pojačanja od 1900. dve burske republike su na kraju poražene.[1]

Kraj Slobodne Države Oranje uredi

Nakon što su britanske snage okupirale Blumfontejn 1900, Slobodna Država Oranje anektirana je u Britansko carstvo kao Kolonija reka Oranje. Buri su nastavili da se bore još pune dve godine, sve do 31. maja 1902. kada je potpisan Mirovni sporazum u Verinigingu. Time je i formalno završila egzistencija Slobodne Države Oranje i Južnoafričke Republike Transval.[1]

Kolonija reka Oranje je 1910. ušla u sastav novosnovanog britanskog dominiona Južnoafrička Unija, kao jedna od njezine četiri provincije, pod imenom Provincija Slobodna Država Oranje.[1]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z i Orange Free State (na jeziku: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 3. 2013. 

Spoljašnje veze uredi