Sofronije IV Jerusalimski

Patrijarh Sofronije IV (grč. ατριαρχης Σωφρονιος Δ΄) je bio jerusalimski patrijarh u periodu od (1579–1608) godine.

Gramata patrijarha Sofronija Borisu Godunovu iz 1602. godine

Biografija

Bio je nećak patrijarha jerusalimskog, Germana, koga je nasledio na tronu Jerusalimske patrijaršije. Kada je Sofronije, na poziv svog ujaka, došao iz Carigrada u Palestinu, to je izazvalo nezadovoljstvo pravoslavne arapske zajednice i sveštenstva. 1578. i početkom 1579. došlo je do sukoba oko toga između patrijarha Germana, mitropolita vitlejemskog Joakima i monaha Manastira svetog Save osvećenog. Da bi postigli pomirenje sa Palestinom, stigli su egzarsi carigradskih i antiohijskih patrijarha. Održan je crkveni sabor na kojem je rešen sukob i Sofronije je postao patrijarh.

Patrijarh Sofronije je ostao upamćen u pravoslavnoj tradiciji po pukotini na kamenom stubu u crkvi Svetog groba u Jerusalimu, poznatoj po silasku Svetog ognja na bogosluženje Velike subota.

Prema pravoslavnoj tradiciji, pukotina na stubu se čudesno pojavila na Veliku subotu 1579. godine. U to vreme Osmanskim carstvom je vladao sultan Murat III, a patrijarh je bio Sofronije IV (1579—1608). Jermeni su podmićivanjem jerusalimskog paše dobili dozvolu da budu sami u crkvi Hristovog groba na Veliku subotu. Pravoslavnom patrijarhu, zajedno sa vernima, nije bilo dozvoljeno da uđu i molili su se na ulazu u crkvu. Čekanje je već bilo dugo u poređenju sa uobičajenim vremenom, i odjednom je došlo do gromoglasnog udara, jedan od stubova hrama je pukao i odatle je se pojavio blagodatni oganj. Patrijarh Sifronije je zapalio sveće, i sve sveće pravoslavnih koji su zajedno s njim molili ispred hrama. Istovremeno, pravoslavni Arapi su od radosti počeli glasno vikati i veličati Boga, i od tada je ostao njihov običaj da glasno slave Boga u hramu svake Velike subote.