Socijalističke čitaonice u Gradskoj opštini Čukarica

прва читаоница на простору општине Чукарица

Prva čitaonica na prostoru današnje opštine Čukarica, svečano je otvorena u Žarkovu 24.06.1903. godine, u prostorijama Zemljoradničke zadruge. O ovom događaju svedoče „Radničke novine” u broju 28 od 02.07.1903, u rubrici „Naši zborovi”.

Organizacija čitaonice uredi

Tog dana sazvan je zbor zemljoradnika Žarkova, na kome su prisutni upoznati sa pravilima čitaonice i izabrani su članovi upravnog i nadzornog odbora. Članove ovih odbora činili su zemljoradnici i radnici iz Žarkova (ukupno je bilo 10 članova).

Pravila prve socijalističke čitaonice u Žarkovu su izgrađena u saradnji sa Radničkim savezom Beograda i nose obeležja svih čitaonica radničkih organizacija iz tog vremena. Prvi knjižničar bio je zemljoradnik Ljubisav Janković.

U broju 31 od 11.07.1903. god. „Radničkih novina“ štampana su Pravila Čitaonice u celini. Pravilnik Žarkovačke čitaonice sastojao se od 27 pravila. [1]

Neka od najzanimljivijih pravila uredi

Član 1

Čitaonici je ime „Žarkovačka čitaonica“. Sedište je u selu Žarkovu.

Član 2

Čitaonici je cilj da radi na vaspitanju u opštem obrazovanju...

Član 5

Članovi su redovni, utemeljači, dobrotvori i počasni. Redovan član može biti onaj koji se obaveže na tačno ispunjavanje pravila i službenih rešenja, a koji pri upisu položi 0,50 dinara, a svake nedelje po 0,20 dinara....

Član 7

Članstvo prestaje kada član to sam izjavi ili ne uplati svoj ulog za četiri nedelje bez opravdanja i kada radi na štetu ove ustanove.

Član 16

Listove za čitaonicu i knjige za knjižnicu nabavlja uprava.

Član 17

Čitaonicom i knjižnicom upravlja knjižničar pod nadzorom uprave.

Član 20

Knjige uzete iz knjižnice ne mogu se više od dve nedelje držati.

Član 21

Ni jedan član ne može imati pri sebi više od dve sveske.

Član 22

Koji bi god novine ili knjigu poderao, iskvario ili upropastio dužan je ili novu nabaviti ili njenu vrednost isplatiti.

Član 27

Čitaonica može prestati kada broj redovnih članova padne ispod 10 ili kad to Skupština reši.

Istorija rada čitaonice uredi

Čitaonica je bila pretplaćena na nekoliko dnevnih listova i časopisa i imala je „dosta knjiga“ (nigde se ne navodi tačan broj). Pored članova upravnog odbora, koji su bili redovni čitaoci i ostali stanovnici Žarkova su rado dolazili na čitanje dnevne štampe i isto tako uzimali knjige za čitanje.

Čitaonica sa knjižnicom nije dugo opstala u Žarkovu, prestala je sa radom usled pritisaka opštinskih i sreskih vlasti, prema svedočenju prvog sekretara čitaonice gospodina Milana Banjalića. Prema podacima iz „Radničkih novina“, broj 19 od 09.03.1904. godine zatvaranje prve socijalističke čitaonice u Žarkovu objavljeno je ovako: „Žarkovačka čitaonica likvidirana je januara meseca, a imovina predata Radničkom savezu. Javlja se ovo radi znanja svima da se više ne bi njoj obraćali.“[1]

Čitaonica na Banovom brdu uredi

Prema podacima o kulturnom životu tadašnjeg sela Čukarice, veruje se da je još jedna knjižnica – čitaonica otvorena u okviru Čukaričkog radničkog društva. U kafani „Mihajlovac“, novembra meseca 1903. godine, koja je ubrzo zbog promene sedišta tog društva prebačena u „Novu kafanu“. Podatak iz januara 1904. Godine kažu da je u njoj bilo oko 200 knjiga na srpskom jeziku i 24 knjige na nemačkom jeziku. Knjige su nabavljane jednim delom kupovinom, a neke su bile pokloni. Radnici Čukarice u njoj su mogli čitati i socijalističku štampu i literaturu. Ova čitaonica je 1905. godine dobila svoja Pravila, što je uticalo na bolju organizaciju rada i postala je Samostalna radnička čitaonica. Fond čitaonice se povećavao tokom godina i ona je postepeno prerasla u biblioteku.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b Savković, Jovan Lj. (2012). Istorija Žarkova. Beograd: Gradska opština Čukarica. ISBN 978-86-85355-11-0. 
  2. ^ Bojović, Zlata; et al. (2011). Čukarica 1911-2011. Beograd: Udruženje starosedelaca Čukarice "Stari Čukaričanin". 

Literatura uredi

  • Savković, Jovan Lj. (2012). Istorija Žarkova. Beograd: Gradska opština Čukarica. ISBN 978-86-85355-11-0. 
  • Vlajić, Spasoje (2001). Žarkovo. Beograd: Kulturno prosvetna zajednica Srbije.