Sputnjik 1

први вештачки Земљин сателит

Sputnjik 1 (rus. Спутникpratilac ili saputnik) je bio prvi veštački satelit lansiran u orbitu 4. oktobar 1957. godine u čast godišnjice Oktobarske revolucije. On je lansiran sa kosmodroma koji je pripadao SSSR-u Bajkonur u sadašnjem Kazahstanu. U kosmos ga je odnela raketa R-7 koju je projektovao Sergej Koroljov za balističke rakete. Kretao se po orbiti udaljenoj 250 km od Zemlje. Njegovo lansiranje je započelo trku u istraživanju svemira između SSSR-a i SAD.

Lansiranje satelita Sputnjika 1 označio je početak Kosmičkog doba.[1]
Signali Sputnjika 1 trajali su 22 dana.

Bila je to polirana metalna sfera prečnika 58 cm (23 in) sa četiri spoljne radio antene za emitovanje radio impulsa. Radio-amateri su lako mogli da otkriju njegov radio signal,[2] a orbitalna inklinacija od 65° i trajanje orbite učinili su da mu putanja leta pokriva gotovo čitavu naseljenu Zemlju.

Neočekivani uspeh satelita ubrzao je američku Sputnjičku krizu i pokrenuo svemirsku trku, kao deo Hladnog rata. Lansiranje je bilo početak nove ere političkog, vojnog, tehnološkog i naučnog razvoja.[3][4] Reč „sputnjik” je ruska reč za satelit kada se tumači u astronomskom kontekstu;[5] njeno drugo značenje je bračni drug ili saputnik.[6][7]

Praćenje i proučavanje Sputnjika 1 sa Zemlje pružilo je naučnicima dragocene informacije. Gustina gornje atmosfere mogla se zaključiti iz njegovog povlačenja po orbiti, a širenje njegovih radio signala dalo je podatke o jonosferi.

Sputnjik 1 lansiran je tokom Međunarodne geofizičke godine sa lokacije br.1/5, na petom Toretamskom poligonu, u Kazahstanskoj SSR (sada poznatom kao kosmodrom Bajkonur). Satelit je putovao najvećom brzinom od oko 8 km/s (18.000 mph), što je trajalo 96,20 minuta da završi svaku orbitu. Prenosio je na 20.005 i 40.002 MHz,[8] koje su nadzirali radio operateri širom sveta. Signali su se nastavljali 21 dan sve dok se baterije predajnika nisu ispraznile 26. oktobra 1957. Sputnjik 1 je izgoreo 4. januara 1958. pri ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu, nakon tri meseca, 1440 kompletiranih orbita oko Zemlje,[9][10] i pređenoj udaljenosti od oko 70×107 km (4,3×108 mi).[11]

Opis satelita uredi

Tehniči podaci o ovom prvom osvajaču vasione govore sledeće. Loptasto telo od aluminijumskih legura, prečnika 58 cm bilo je hermetički zatvoreno. U njegovoj unutrašnjosti, napunjenoj inertnim gasom pod određenim pritiskom, specijalni uređaj održavao je temperaturu u propisanim granicama, neophodnim za siguran rad dva radio predajnika i akumulatora - izvora električne energije. Količina električne energije poneta sa Zemlje bila je dovoljna za tronedeljni rad ugrađene opreme. Spoljašnji deo lopte specijalno je poliran da bi se obezbedila određena svojstva upijanja odnosno odbijanja Sunčevih zraka. Na njoj su se nalazile 4 štap-antene: dve dužine 2,4 m, a dve dužine 2,9 m. Ukupna težina satelita je bila 83,6 kilograma.

Sputnjik-1 se oko Zemlje kretao putanjom sa nagibom 65,1°, perigejom na 226 km i apogejom na 947 km. Period obilaska putanje bio je 96,17 minuta. Kružio je brzinom od 29,000 km na sat i emitovao radio-signale na frekvencijama 20.005 i 40.002MHz, koji su mogli pratiti brojni radio-amateri širom sveta. Pošto je pune tri nedelje slao signale sa putanje i time omogućio dragocene provere osnovnih postavki leta u vasioni, Sputnjik-1 je „zaćutao“ 26. oktobra pošto su se istrošile baterije ali je nastavio da se kreće oko Zemlje. Posle 93 dana (3 meseca), 1400 obrtaja oko naše planete i oko 60 miliona prevaljenih kilometara, prvenac vasionske ere je zašao u guste slojeve atmosfere 4. januara 1958. i prestao da postoji.

Posle Sputnjika 1 lansirana je serija satelita pod tim nazivom.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ McDougall, Walter A (zima 2010), „Shooting the Moon”, American Heritage, Arhivirano iz originala 14. 06. 2012. g., Pristupljeno 10. 09. 2015 
  2. ^ Ralph H. Didlake, KK5PM; Oleg P. Odinets, RA3DNC (28. 9. 2007). „Sputnik and Amateur Radio”. American Radio Relay League. Arhivirano iz originala 11. 10. 2007. g. Pristupljeno 26. 3. 2008. 
  3. ^ McDougall, Walter A. (zima 2010). „Shooting The Moon”. American Heritage. 59 (4). ISSN 0002-8738. Pristupljeno 3. 1. 2019. 
  4. ^ Swenson, et al, p. 71
  5. ^ „Display: Sputnik-1 1957-001B”. NASA. 27. 4. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. 
  6. ^ „Sputnik 1, Earth's First Artificial Satellite in Photos”. SPACE.com. 
  7. ^ „APOD: October 3, 1998 – Sputnik: Traveling Companion”. apod.nasa.gov. 
  8. ^ Jorden, William J. (5. 10. 1957). „Soviet Fires Earth Satellite Into Space”. The New York Times. Pristupljeno 28. 12. 2015. 
  9. ^ Zak, Anatoly (2015). „Sputnik's mission”. RussianSpaceWeb.com. Arhivirano iz originala 23. 1. 2013. g. Pristupljeno 27. 12. 2015. 
  10. ^ „Trajectory: Sputnik-1 1957-001B”. NASA. 27. 4. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. 
  11. ^ „Sputnik-1 1957-001B”. NASA. 27. 4. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi